U današnjem članku vam pišemo na temu dvoje svetih mučenika čija se priča prenosi s koljena na koljeno, baš kao dragocjena poruka o vjeri i istrajnosti. Njihova priča podsjeća da ponekad najveća hrabrost dolazi iz tišine i predanosti Bogu.
Galaktion i Epistima poticali su iz Edese, grada smještenog na području stare Fenikije. Odrasli su u porodicama koje nisu poznavale hrišćanski nauk, pa su njihovi prvi koraci u životu bili usmjereni ka svjetovnom poretku i tradiciji koju su naslijedili. Ipak, unutar Galaktionovog srca od najranije mladosti tinjala je žudnja za nečim dubljim i uzvišenijim. Bio je povučen, tih i sklon razmišljanju, što je ukazivalo da ga u životu čeka put potpuno različit od onog koji mu je njegova porodica namijenila.
Kada je Galaktion odrastao, sudbina je počela da se razvija na neočekivane načine. Majka mu je preminula, ostavljajući iza sebe prazninu, dok je otac, želeći da ga usmjeri u životu, odlučio da mu pronađe suprugu. Izabrao je djevojku po imenu Epistima, poznatu po čestitosti i plemenitosti. Iako je bila uzor vrlina, Galaktion nije mogao prihvatiti ideju braka. Njegov duh je već tada težio nečem drugačijem i nije želio da se veže za život koji ga odvaja od unutrašnjeg poziva.
- Umjesto da odbaci otčevu odluku, Galaktion je odlučio da razgovara s Epistimom. Govorio joj je o vjeri u Hrista, o snazi molitve i o miru koji je osjećao kada razmišlja o monaškom životu. Njegove riječi su je pogodile duboko i neočekivano, kao da u sebi već ima tihu želju da krene istim putem. Tako je Epistima, dotaknuta njegovom iskrenošću, prihvatila krštenje i odluku da se zajedno s njim posveti duhovnom životu.
Nakon toga povukli su se na planinu Puplion. Iako su bili blizu jedan drugom, otišli su u različite manastire – Galaktion u muški, Epistima u ženski. Ovaj trenutak je označio potpuni preokret u njihovim životima, a ljubav koja se među njima razvila nije bila uobičajena ljubav mladića i djevojke, već duboka i čista povezanost izgrađena na vjeri. Njihova srca su se prepoznavala, ali su izabrali odricanje i posvećenost Bogu, uvjereni da je duhovna bliskost snažnija od svakog zemaljskog susreta.
U manastirima su živjeli skromno i predano, brzo postajući cijenjeni zbog svoje dobrote i mudrosti. Ono što je posebno diralo njihove saputnike bilo je to što su oboje širili mir oko sebe i što su, iako odvojeni, nosili u sebi nevidljivu vezu koja je svjedočila o nečemu većem od obične ljudske emocije. Galaktionova ljubav prema Epistimi bila je toliko čista da je često govorio da mu ne treba ni pogled ni dodir kako bi osjetio njeno prisustvo – da je njihova povezanost izgrađena na svetlosti duha, a ne na dodiru ruku.
Ali vrijeme blagostanja nije dugo trajalo. Na području Fenikije izbio je veliki progon hrišćana. Vlast je s neumoljivom oštrinom tragala za svima koji su se odrekli starih običaja i prigrlili novu vjeru. Kada su Galaktion i Epistima otkriveni, bili su uhapšeni i sprovedeni pred sud. Nakon godina odvojenosti, ponovo su se našli jedno kraj drugog, ali u okolnostima koje su bile teške i bolne.
Tada su suočeni s mučenjima. Galaktion je bio prvi izložen udarcima. Iako izmučen, ostao je postojan, a u njegovoj tišini kao da se mogla čuti molitva. Epistima, gledajući njegovu patnju, nije mogla sakriti suze. Njena tuga bila je tolika da je i sama bila podvrgnuta mučenju. Krvnici su bili neumoljivi i okrutni, ali ni trenutak slabosti nije poljuljao njihov duh. Njihova vjera, čvrsta kao stijena, bila je posljednje uporište u tim strašnim trenucima.
- Kada su im, na samom kraju, odsječeni udovi i glave, njihova žrtva postala je zavjet vjernicima koji će ih se sjećati kao mučenika čije je stradanje bilo prožeto ljubavlju i predanošću. Jedan monah iz Evtolijevog manastira uspio je, uprkos opasnosti, da sačuva njihove mošti i sahrani ih sa počastima. Bilo je to 253. godine, ali od tada njihova priča ne prestaje da živi.
Danas se Galaktion i Epistima smatraju zaštitnicima svih koji vole – bez obzira da li je riječ o prijateljskoj, porodičnoj, bračnoj ili duhovnoj ljubavi. Oni su simbol toga da su čista srca i iskrena osjećanja vrijednosti koje se ne gase ni pred najvećom tamom. Njihov život prenosi poruku da ljubav uvijek pronađe način da pobijedi, čak i onda kada sve izgleda izgubljeno.
Narodno vjerovanje kaže da je današnji dan posebno snažan za otkrivanje srodne duše. Oni koji žele pronaći osobu s kojom ih povezuje sudbina, pred spavanje izgovaraju staru molitvu, a lik koji se pojavi u snu tumači se kao nebeski znak. Ta molitva priziva zaštitu, mir i snagu, baš kao što su Galaktion i Epistima svojom vjerom pružali utjehu svima koji su ih spominjali.
Njihova priča i danas pokreće ono najdublje u ljudskoj duši, jer pokazuje da ljubav, kada je nesebična i čista, prelazi granice vremena i prostora. Ona uči da u najtežim trenucima upravo snaga vjere i ljepota odanosti mogu biti svjetlost koja vodi kroz tamu. Galaktion i Epistima zato ostaju vječni podsjetnik da prava ljubav nikada ne nestaje – ona se samo pretvara u svjetlost koja obasjava sve oko sebe
