Mjesec novmbar i decembar, kao i prva polovica januara mjeseca po pravoslavnom kalendaru, predviđen je za veliki broj svetaca i Slava. Mi danas govorimo o velikoj srijedi, a danas je na rasporedu jedan svetac….
Pripadnici Srpske pravoslavne crkve danas obilježavaju praznik Svetih blizanaca Kozme i Damjana, poznat i kao Vračevi. Bili su liječnici i iscjelitelji, podupiratelji mnogih pravoslavnih obitelji i zdravstvenih ustanova. Liječnici ih odaju kao pobornike svoga posla, a 2007. godine Liječnička komora Srbije službeno je priznala taj dan kao dan slavlja. Kozma i Damjan rođeni su u Aziji i odrasli su u kršćanskom okruženju. Na kraju su postali ili liječnici ili vračevi. Oni vjeruju da im je dan božanski dar da liječe druge, a budući da im je taj dar dan besplatno, odlučili su ne naplaćivati pojedincima svoje tretmane.
Ovi su sveci ilustrirani u srednjovjekovnoj odjeći na ikonama i freskama, često prikazani s lijesovima u kojima su bili njihovi lijekovi. Kozma i Damjan bili su oprezni što se tiče besplatnog liječenja, jer se sveti Kuzma naljutio na brata što je prihvatio tri jajne stanice od bolesne žene, koje je Damjan uzeo nakon što mu se izliječena žena zaklela Presvetim Trojstvom. Nakon svečeve smrti, zajedno su položeni u grad Feremanu, a ljudi ih i sada zazivaju u teškim vremenima bolesti i nevolja.
Mnogi ljudi vjeruju da je na ovaj dan najbolje izbjegavati teške poslove i izlaziti iz kuće samo kada je to prijeko potrebno. Sveti Vrači štuju se i ljeti, točnije 14. srpnja. Molba svetim iscjeliteljima. Blagoslovljeni darom iscjeljenja vraćate zdravlje bolesnima, Kozmo i Damjane, slavni čudotvorci. Svojom prisutnošću pobjeđujete demonske trikove, donoseći svijetu čudesna iscjeljenja. Suprotno tome, bilo je uobičajeno da domaćini svojim gostima upute osobne pozivnice za zabavu. Domaćin ili mlađi član obitelji obično bi dolazio u goste, noseći na dar kolač, lepinju ili pogaču. U mnogim regijama sa srpskim zajednicama, tradicija donošenja jabuka i danas je popularna.
S vremenom je nestala i odgovarajuća metoda poštovanja slave. Evo ispravnog načina da ga proslavite. U pojedinim krajevima Srbije vjerovalo se da za slavlje nije potrebna pozivnica, jer se podrazumijevalo da će svi ugledni pojedinci iz kraja tog dana obilaziti domove koji slave određenog sveca. To se posebno odnosilo na “stalne goste”, koji su dolazili dugi niz godina.
Prvotni običaj je s vremenom zaboravljen. U današnje vrijeme, iz praktičnih razloga, slava se obično ne objavljuje osobno, osim onih s kojima se svakodnevno susrećemo. Umjesto toga, komunicira se telefonskim pozivima ili tekstualnim porukama, ili se, slijedeći drugu tradiciju, uopće ne može zvati, uz jednostavno pretpostavljenu prisutnost. No, svakako je pristojnije pozvati svakog gosta i prenijeti mu želju da se pridruži krštenju vaše obitelji. Nadalje, moderne pozivnice navode očekivano vrijeme dolaska, bilo na ručak ili večeru, te naznačuju koji se dan proslave očekuju gosti.
Ovakva praksa nekada nije bila uobičajena, ali danas praktičnost nalaže ovakvu organizaciju jer mnogi ljudi žive u manjim stanovima i ne mogu primiti sve goste istovremeno, a većina gostiju ima i radne obveze, čak i radnim danima i, zaboga, vikendom, navodi Opanak.rs. Načini prikladne proslave uspjeha. Običaj je da domaćin na ulazu u kuću pozdravi gosta s prijateljskim “Dobrodošao”, a gost mu odgovara. – Najljepše želje svecu (npr. Đorđu) i radosna ti slava, domaćine! Neka Bog blagoslovi Vas i Vašu obitelj sa zdravljem i srećom! Domaćin odgovara: Hvala vam što ste ovdje!
Neka Vam Bog i sveci, kao što je Mrata, pomognu da još mnogo godina budete s nama, slavite u zdravlju i veselju! Po dolasku na slavlje, gostu se prvo ponudi slavsko žito i otpije gutljaj posvećenog vina. Počinje prekrižanjem i izražavanjem želja za dobro zdravlje ukućanima koje je posjetio. Nakon što je završio, gosti sjedaju za stol prema svom stažu. U pojedinim krajevima Srbije tradicija “dvorske slave” ostala je netaknuta. Domaćin u svečanom ruhu i veselju dočekuje goste i poslužuje ih. Iz poštovanja prema svecu koji se tog dana smatra glavnim gostom, domaćin ne sjeda za stol dok gori slavska svijeća, a to se nastavlja tijekom dana.
