– U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednoj od najboljih srpskih glumica u posljednjoj deceniji, a o kojoj se i ne piše baš toliko. Naime, Dara Džokić se uporno krije od medija, i jednostavno ne voli puno da se javno promoviše, a trebaala bi….
Poznata glumica Dara Džokić rijetko govori o privatnom životu. Ipak, ima prilika kada napravi iznimku, au nedavnoj epizodi “Kec na 11” imali smo priliku doznati kakav je odnos s nasljednikom. – Putovanje života je nedvojbeno izazovno, a nikako šetnja parkom. Nalazim veliku radost u raspravi o idejama sa svojim mlađim prijateljima, pogotovo jer moja kći često odbacuje moja razmišljanja kao ništa više od filozofske besmislice. Stalno promičem ideju odricanja od očekivanja, jer ona neizbježno potiču želje za uspjehom i srećom, koje nisu bitne. Čak i uz nepokolebljivu predanost i naporan rad, ne postoji sigurnost u ostvarenje ovih ciljeva.
Za pojedince je ključno njegovati osjećaj smirenosti, prepoznajući da iako život predstavlja izazove, također je prepun magije. Usred naših zajedničkih izazova, otkrivamo utjehu u kratkim slučajevima radosti koji našu budućnost ulijevaju pozitivnošću. Struktura ove sreće ovisi o našim osobnim naporima. “Pripremite se i započnite dan ljepotom”, savjetovala je Dara, ističući važnost samoprihvaćanja i ljubavi. Ključni element putovanja pojedinca je samoprihvaćanje. Iako preuzimam odgovornost za određene aspekte, čak i kada ih gledam vizualno, na kraju se svodi na mene. Prihvaćanje samog sebe omogućuje procvat ljubavi i osobni razvoj.
Prepoznajem važnost brige o sebi za žene, ali još uvijek mogu čuti majčine riječi iz mog djetinjstva: “O Daro, sine moj, tvoj vedar osmijeh i pozitivan stav čine te istinski lijepim, ali mrštenje i nepoštovanje kaljaju tvoj izgled.” Kako je glumica tako dobro artikulirala, jasno je da prava ljepota izvire iznutra. Glumica se 2009. godine suočila s velikim gubitkom odlaskom supruga Bogdana Tirnanića. U ovom izazovnom vremenu njezina kći Dara Džokić pokazala se kao njezin najveći izvor snage, pomažući joj da prebrodi tugu.
BONUS TEKST”
Evolucija i važnost obrazovanja kroz povijest Uvod Vitalni element ljudskog društva, obrazovanje igra ključnu ulogu u rastu pojedinaca i zajednica. Kroz povijest se koncept obrazovanja transformirao iz pukog prenošenja osnovnih vještina i znanja u zamršene sustave koji pokrivaju raznolik niz disciplina i pristupa učenju.
Ovaj će tekst ispitati evoluciju obrazovanja, prateći njegovo podrijetlo u drevnim civilizacijama do suvremenih praksi, ističući pritom njegov značaj za ljudski napredak. U drevnim društvima obrazovanje je poprimilo neformalni karakter, usko vezano uz svakodnevni život i potrebe za preživljavanjem. Znanje i vještine prenosile su se sa starije generacije na mlađu kroz praktične aktivnosti poput lova, skupljanja hrane, izrade alata i uspostavljanja osnovnih društvenih normi. Tijekom tog vremena obrazovanje je bilo instinktivno i usredotočeno na neposredne potrebe zajednice.
- S pojavom ranih civilizacija poput Mezopotamije, Egipta, Indije i Kine, obrazovanje je poprimilo strukturiraniji oblik. Ključne vještine poput čitanja i pisanja postale su bitne, što je dovelo do osnivanja škola čiji je cilj obučavati pisare, svećenike i administrativno osoblje. U tim je kulturama pristup obrazovanju bio rezerviran za bogate i utjecajne, ostavljajući veliku većinu stanovništva nesposobnom čitati ili pisati. Rim Utjecaj grčke kulture na rimsko obrazovanje bio je značajan. Bogati Rimljani često su unajmljivali grčke učitelje da podučavaju njihovu djecu.
Praktične vještine bile su u središtu rimskog obrazovanja, s naglaskom na područjima kao što su pravo, retorika i vojna obuka. Dječaci iz imućnih obitelji imali su pristup osnovnim školama zvanim ludus, dok su fakulteti i sveučilišta pružali napredno obrazovanje za pojedince koji su željeli postati odvjetnici, političari ili vojskovođe. Tijekom srednjeg vijeka na obrazovanje je značajno utjecala kršćanska crkva koja je preuzela istaknutu ulogu. U samostanima i katedralama nastajala su središta učenja, gdje su se redovnici i svećenici bavili proučavanjem teologije, filozofije, medicine i raznih drugih znanosti.
Crkve su osnivale škole prvenstveno usmjerene na pripremanje klera. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, počele su se pojavljivati sveučilišne institucije poput Sveučilišta u Bologni, Oxfordu i Parizu, pružajući širi raspon obrazovnih ponuda. Renesansa i prosvjetiteljstvo Razdoblje poznato kao renesansa označilo je kulturni preporod u Europi, što je dovelo do dubokih promjena u obrazovanju. Filozofski pokret humanizma, koji je isticao značaj osobnog postignuća i učenja, potaknuo je oživljavanje klasičnih studija. Kao rezultat toga, škole i sveučilišta pomaknuli su svoj naglasak prema humanističkim znanostima, uključujući književnost, umjetnost, povijest i filozofiju.
Osim toga, izum tiskarskog stroja Johannesa Gutenberga u 15. stoljeću omogućio je veći pristup knjigama i informacijama, dodatno promičući širenje obrazovanja. Tijekom 19. i 20. stoljeća došlo je do značajnog poboljšanja u dostupnosti i širini obrazovanja. Mnoge nacije uvele su obvezno osnovno obrazovanje, što je rezultiralo znatnim porastom pismenosti i ukupnog obrazovnog postignuća stanovništva. Potražnja za kvalificiranom radnom snagom koju je stvorila industrijska revolucija dodatno je potaknula osnivanje tehničkih i strukovnih škola. Obrazovni sustavi evoluirali su kako bi postali napredniji, stavljajući snažan fokus na znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM). U 21. stoljeću pred obrazovanjem su novi izazovi i mogućnosti.
Zahtjevi globalizacije, tehnološki napredak i promjene na tržištu rada zahtijevaju stalne prilagodbe obrazovnih metoda i programa. Uspon digitaliziranog obrazovanja, poput online tečajeva i e-učenja, sve je više proširio pristup obrazovanju za širu publiku. Istodobno, obrazovni sustavi rade na inkluzivnosti, jednakosti i osjetljivosti na jedinstvene potrebe učenika. Prosperitet i gospodarski razvoj društva uvelike ovise o obrazovanju. Radna snaga opremljena vještinama ključna je za poticanje inovacija, povećanje produktivnosti i održavanje konkurentnosti na globalnom tržištu. Veća je vjerojatnost da će pojedinci s obrazovanjem osigurati posao, napredovati u karijeri i igrati ključnu ulogu u pokretanju gospodarskog rasta svojih zajednica i nacija.
Obrazovanje potiče društvenu koheziju i stabilnost, služeći kao središnji element u njegovanju građanskih vrijednosti poput poštivanja različitosti, solidarnosti i demokracije. Poticanjem inkluzivnosti i jednakosti, obrazovni sustavi pomažu u smanjenju društvenih nejednakosti i utiru put pravednijem društvu. Zaključak Temelj razvoja ljudskog društva je obrazovanje. Kroz povijest, od drevnih civilizacija do suvremenog društva, obrazovanje se transformiralo i prilagođavalo kako bi zadovoljilo zahtjeve ere, služeći ključnu funkciju u individualnom, ekonomskom i društvenom napretku.
