Mnogo je glumaca iz regije, koji su preminuli u posljednje vrijeme. Međutim, jako je teško da se podnese, da neki od njih premine, prije nego pokaže svoj puni glumački potencijal. Upravo o jednom takvom govorimo u nastavku našeg današnjega članka….
Milorad Mandić Manda, jedan od najuglednijih srpskih glumaca srednje generacije, iznenada je preminuo igrajući na kazališnim daskama koje su za njega imale golem životni značaj. Tijekom svoje karijere Manda je ostvario brojne uloge zbog kojih će njegovo nasljeđe ostati u sjećanju mnogih. Prošlo je gotovo osam godina otkako je cijenjeni glumac Milorad Mandić Manda iznenada preminuo u 56. godini života tijekom kazališne predstave. Poznat po svom izuzetnom talentu i karizmi, njegova prerana smrt bila je obilježena poteškoćama koje su ga duboko pogodile.
Prema riječima njegovog brata Nenada, ovi osobni i financijski izazovi znatno su utjecali na njegovo zdravlje i ostavili upečatljiv dojam. Nenad Mandić često je pričao o temama oko kredita i obnove kazališta koje su okruživale pokojnog glumca. Značajno pogoršanje Miloradova zdravstvenog stanja povezuje s problematikom oko “stambenog kredita” i izazovima oko obnove kazališta Boško Buha. Mandić je 2014. godine preuzeo dužnost ravnatelja Kazališta Boško Buha, koje nije obnavljano od završetka Drugog svjetskog rata. To je za njega predstavljalo veliki izazov jer je bio posvećen viziji obnove kazališta.
Njegovo tjelesno i psihičko stanje počelo je opadati zbog financijskih poteškoća. Prema Nenadovim riječima, Mandić je sudjelovao u osiguravanju sponzorstava i financiranja obnove kazališta. Unatoč prilozima Novaka Đokovića, ukupni prikupljeni iznos nije pokrio sve troškove. Mandić je iskazao izuzetnu predanost restauratorskim naporima, često radeći uz majstore do dugo u noć. “Ostajao bi do tri, četiri ujutro”, primijetio je Nenad, istaknuvši nepokolebljivu Mandićevu predanost ostvarenju svoje vizije izgleda kazališta.
Njegova razina predanosti bila je tolika da je bio spreman osobno se angažirati u bojanju i uklanjanju starih zidova. Unatoč stalnim preporukama da se povuče i odmori, Mandić je ostao odlučan u želji da ustraje. Prepreke s kojima se Mandić suočava nadilaze područje kazališta. Nakon vjenčanja s Anjom odlučio se zadužiti za stan, s ciljem financijske stabilnosti svoje obitelji. Unatoč tome, ovaj je izbor u konačnici rezultirao znatnim financijskim naporom. Zajmovi, koji su u početku smatrani pristupačnima zbog denominacije u švicarskoj valuti, ubrzo su se pretvorili u značajnu obvezu. Mandić se našao primoran mjesečno vraćati gotovo 100.000 dinara kako bi podmirio kredit.
Osiguranje kredita bilo je obavezno; no nakon godinu i pol Nenad je shvatio da je Mandićeva posudba postala nepodnošljiva. Ova nevolja imala je dubok učinak na njegovu financijsku stabilnost, što je kasnije nepovoljno utjecalo na njegovo zdravlje. Poteškoće s kojima se često susretao dovele su do njegovog umora, situacije pogoršane pretjeranim životnim troškovima koji su se pokazali kao teret za pojedinca. Kako je Nenad primijetio, „nije bilo lako zaraditi toliko novca svaki mjesec. Nakon Mandine smrti, njegova supruga Anja naišla je na značajne izazove s bankom. Naime, banka je odbila isplatiti osiguranje vezano za kredit, što je još jedna prepreka za obitelj Mandić.
Srećom, situacija je brzo riješena pravovremenom intervencijom njihovog prijatelja, glumca Dragana Bjelogrlića. Bjelogrlić je pritiscima na banku i prijetnjama da će napraviti aferu osigurao da sredstva osiguranja u roku od samo 24 sata budu prebačena na račun obitelji Mandić. Ova situacija jasno je istaknula ozbiljnost pitanja koja se tiču financijskih pitanja i birokratskih institucija, dok je istodobno naglasila vrijednost prijateljstva i solidarnosti među kolegama. Bjelogrlić je u ovom slučaju odigrao ključnu ulogu u zaštiti interesa obitelji Mandić, koja je u izazovnim razdobljima svakako pružila značajnu pomoć.
Nenad Mandić prenio je svoju duboku i neostvarenu težnju za pomlađivanjem kazališta, istaknuvši kako će njegov brat nedvojbeno zadobiti mir ako se u konačnici obnovi dragi prostor za koji je posvetio svoj život i trud. Čak i nakon godina koje su prošle nakon Mandine smrti, kazalište Boška Bucha i dalje je u zapuštenom stanju, što je izvor duboke boli kako njegove obitelji, tako i svih koji su cijenili njegov doprinos. Naposljetku, Nenad je ustvrdio: “Obnova kazališta naš je dug prema njemu”, budući da je taj pothvat Mandina životna misija.
Smrt Milorada Mandića Mande duboko je pogodila srpsku kulturnu zajednicu. Poznat po predanosti i vještini na kazališnom polju, Mandićevi posljednji dani bili su obilježeni financijskim nedaćama i osobnim odricanjima. Posvetio se revitalizaciji kazališta Boško Buha, cijelo vrijeme grcajući u pozamašnim dugovima i brojnim životnim izazovima koji su ga mučili. U društvu koje često zanemaruje neumoljive ratnike, Mandić se pojavio kao istinski heroj, nastojeći stvoriti trajan utjecaj kako u domeni kulture tako iu životima onih koje je volio.
