U nastavku našeg današnjega članka, donosimo vam jednu priču iz Holivuda, koja je postala i više nego viralna. Slijedi jako zanimljiv tekst na ovu temu……
Svijet je dvaput upoznao Stevena Steinera. Prvi put se pojavio na plakatu za nestale osobe kao sedmogodišnji dječak koji je nestao na putu kući iz škole. Drugi put, kada je imao 14 godina, tek je izbjegao sedmogodišnje zatočeništvo, vodeći sa sobom petogodišnjeg dječaka, drugu žrtvu otmičara.
- Dana 4. prosinca 1972. Steven je otet u Mercedu u Kaliforniji, samo nekoliko blokova od svoje kuće. Njegov otmičar, Kenneth Parnell, pretvarao se da skuplja novac za crkvu i inzistirao je da odveze Stevena kući. Međutim, Parnell je odveo Stevena u svoj dom. Danima je Parnell lagao Stevenu i tvrdio da je stekao prava na njega. Tijekom Stevenova zatočeništva, Parnell je fizički, psihički i seksualno zlostavljao Stevena, kontrolirajući ga i nazivajući ga Dennis te se predstavljajući kao njegov otac.
Parnell je stvorio okruženje u kojem je Steven bio izoliran od vanjskog svijeta. Preimenovanjem dječaka i prikazivanjem sebe kao brižnog roditelja, uspio je održavati iluziju koja je otežavala bijeg. Steven je bio prisiljen živjeti s konstantnim strahom i nesigurnosti, što je dodatno otežalo njegovu sposobnost da potraži pomoć.
U veljači 1980. Parnell je oteo još jedno dijete, petogodišnjeg Timothyja Whitea. Ovaj događaj bio je prekretnica za Stevena. Nakon 16 dana Timothyjeva zatočeništva, Steven je odlučio djelovati. “Ne mogu dopustiti da Timmy pati”, rekao je Steven kasnije u intervjuu. “Ovo je trenutak kada ću ili učiniti nešto ili umrijeti.”
Steven i Timothy pobjegli su iz Parnellova doma i pješačili više od 65 kilometara do policijske postaje u Ukiahu, oko 320 kilometara od Merceda. Taj herojski bijeg omogućio je Timothyju povratak njegovoj obitelji i osigurao Parnellovo uhićenje. Stevenov hrabri čin privukao je pažnju javnosti i medija, pretvarajući ga u simbol nade i snage.
- Nakon povratka kući, Steven se ponovno ujedinio s roditeljima, Kay i Delbertom, kao i sa svojom braćom i sestrama. Njegova priča postala je svjetski poznata, što je dovelo do brojnih intervjua i dokumentarnih emisija. Priča o njegovom životu inspirirala je mini-seriju “Znam da se zovem Steven” (1989.), koja je dodatno osnažila njegov status junaka.
Međutim, Stevenov život nakon povratka bio je daleko od jednostavnog. Suočavao se s izazovima reintegracije u obitelj i društvo, a trauma iz godina zatočeništva ostavila je duboke emocionalne ožiljke. Unatoč tome, Steven se trudio živjeti normalan život. Oženio se i dobio dvoje djece, nastojeći izgraditi sretnu budućnost.
Nažalost, Stevenov život završio je tragično 1989. godine, kada je poginuo u prometnoj nesreći. Njegova smrt bila je ogroman gubitak za njegovu obitelj i sve koji su ga smatrali simbolom hrabrosti i ustrajnosti. Medijska pažnja nije jenjavala ni nakon njegove smrti, a njegovo nasljeđe nastavilo je živjeti kroz priče i dokumentarce o njegovom životu.
Dodatni udarac obitelji Steiner stigao je deset godina kasnije, kada je Stevenov brat, Cary Steiner, postao osuđeni serijski ubojica. Caryjeva kaznena djela i optužnice za četiri ubojstva izazvale su šok i nevjericu. Postavljala su se pitanja o tome što je uzrokovalo njegovu tragičnu sudbinu i je li motivacija bila povezana s ljubomorom na pažnju koju je Steven dobio.
Priča o Stevenu Steineru i dalje odjekuje kao potresna priča o gubitku, preživljavanju i iskupljenju. Njegov herojski čin spašavanja Timothyja Whitea ostaje snažan podsjetnik na snagu ljudskog duha, čak i u najtežim okolnostima.
