Mnogi stručnjaci i analitičari itekako su bili aktivni u proteklom periodu po pitanju Koste Kecmanovića. Jednostavno, svi koji se razumiju bar malo u medicinu, žele da dokuče šta se dešavalo u mozgu dječaka ubice. Ima samo 10 godina, a da je bio u stanju da pobije 10 svojih drugara. I dan danas kao da nije svjestan kako je veliki zločin napravio.
Nakon tragičnog događaja koji se odigrao pred nama postavlja se goruće pitanje: kako ćemo se oporaviti? Hoćemo li iskoristiti ovu priliku za učenje i rast? Možemo li se okupiti kao zajednica, ostavljajući po strani naše razlike, za dobrobit naše djece? Ovo su bila inspirativna pitanja jutros u emisiji “Uranka” u kojoj je gostovao cenjeni književnik Dušan Nedeljković. Upravo te kobne srijede, 3. svibnja, samo nekoliko trenutaka nakon razorne pucnjave u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, Nedeljković se hrabro oglasio na televiziji K1. Odluku o tome proizašao je iz činjenice da je njegov sin učenik sedmog razreda iste škole. Jovani Joksimović danas je otkrila da je Nedeljković tokom razgovora na televiziji preneo potresnu vest da je živote izgubilo osam studenata.
U emisiji ste mi otkrili da je MUP dao službeni izvještaj da je osmero djece izgubilo život. Do tog trenutka nisam bio svjestan ove tragične informacije. Polažem vam svoje povjerenje jer ste jedno od rijetkih televizijskih lica u koje imam povjerenja. Dok ste čitali te riječi, kao da je odjednom sve sjelo na svoje mjesto. Tog dana moj sin je išao u školu. Budući da sam umjetnik, obično se probudim malo kasnije od većine, pa mi je bilo prilično neobično primiti poziv tako rano ujutro od nepoznatih osoba. Mobitel mi je zazujao s hitnom porukom, upozoravajući me da se nešto značajno odvija.
Čak je i moj svekar došao do mene. Usred tog kaosa susreo sam ženu koja je trebala biti na poslu i izbezumljeno pričala telefonom o pucnjavi u “Ribnikaru”. Bez oklijevanja sam uskočio na električni skuter i odjurio na mjesto događaja. Tamo sam zatekao tek šačicu policajaca, a u zraku je lebdjela jeziva tišina. Na Ribnikaru postoje dva ulaza – jedan gdje su se događaji odvijali, a drugi gdje su bila smještena djeca. Moj sin se slučajno našao na drugom ulazu. Brzo je identificirao strijelca. Kako se magla konfuzije podigla posljednjih dana, pisac sada ima općenito razumijevanje onoga što se dogodilo. U intervjuu za K1 televiziju, Nedeljković je iznio osobna saznanja da je počinitelj masakra imao ruku koja se u narodu nazivala “propucana”.
Tijekom svog 25-godišnjeg rada kao instruktor sigurnosti u JAT-u, shvatio sam da biti “oštra” ruka ukazuje na višu razinu obučenosti i predanosti. Osobno znam da ne bih imao sposobnost izvesti tako precizne udarce bez opsežnog vježbanja. To nije nešto što se jednostavno može postići tako da se nasumično uzme pištolj i pokuša ga. Sin mi je spomenuo da je počinitelj naizgled neugledan dječak koji se stopio s kolegama iz razreda. Ušao je u prostor i gađao zaštitara, svima nama poznato lice, pogodivši ga s nenormalne udaljenosti od cca 13 metara. Tragično, živote je oduzeo i učenicima petog razreda koji su bili dežurni. Nakon toga je otišao do kabineta povijesti, gdje je upucao profesora. Usred punjenja oružja, neki su hrabri dječaci iskočili kroz prozore, dok su se djevojčice sklonile u kut učionice. Drugi učenici uspjeli su mu pobjeći s puta. Prema piscu, otkriveno je da ga je jedan od dječaka gurnuo i on je vjerojatno pucao dok je bio ležeći, što je rezultiralo nekim mecima koji su se zaglavili u stropu. S obzirom na te informacije, roditelji su od policije i sudskih vještaka zatražili pojašnjenje kronološkog slijeda događaja.
Nadam se da neću naići na nikakvu reakciju ili dobiti pogrdne komentare zbog izražavanja svojih misli. Atmosfera u susjedstvu iu školi ostaje napeta i nesigurna. Majka žrtve, K., obratila mi se za podršku. Njena kći je prijateljica mog sina od vrtića. Teško je bilo kome ostati racionalan u takvim okolnostima. Zanima me što je natjeralo počinitelja da prestane. Sigurnosne kamere snimile su samo jednu učiteljicu iz “Ribnikara” na hodniku, koja je otišla izvidjeti situaciju. Zanimljivo, bio je to profesor geografije. Ostatak osoblja je ili zaključao učenike ili ih odveo do alternativnog ulaza. Sve je to prilično zagonetno. Puno je dezinformacija koje kruže. Jutros je moja kćer otišla u Treću gimnaziju s uvjerenjem da će počinitelj sutra biti pušten.
Ovo je apsolutni skandal i ne smije se dopustiti da se dogodi. Nemam se pravo žaliti jer mi je dijete još živo. Jučer smo svi bili na dženazi na kojoj je bilo 5000 ljudi, a tišina je bila jeziva. Dugi odjek te tišine zauvijek će mi ostati urezan u sjećanje. Iskreno, poznati pisac je danas u “Uranku” izjavio da ga njegov sin nadmašuje talentom. Promatranje svakog njegovog pokreta postala mi je redovita pojava. Nedavno sam ga odveo iz užurbanog grada na tri dana. Tijekom prve noći odisao je nepobjedivošću.
Sljedeće se noći, međutim, pretvorio u ranjivo dijete koje je lilo suze. Do treće noći se pribrao i jučer po povratku u Beograd s nestrpljenjem se družio s prijateljima koji su bili uz njega i ispratili ga na sahranu. Ipak, kći predstavlja sličan izazov. S 15 godina ide u Treću gimnaziju koja se nalazi u susjedstvu Ribnikara. Njihove su priče obilne, iako ih ne mogu u potpunosti razumjeti. Čini se da su svi ovdje međusobno povezani. Moj sin je, nakon što je proveo subotu navečer s nama, saznao za dječaka koji je ozlijeđen i nakon toga otpušten iz bolnice. „U životu sam se susreo sa brojnim iskušenjima, ali malo me je tako duboko potreslo kao ovo“, rekao je danas Dušan Nedeljković. Imperativ je da slušamo i roditelje i djecu, a ne inzistiramo na njihovom povratku u školske klupe.
Prijedlog naših roditelja je da se zapečati ulaz na kojem se dogodio incident i da sva djeca koriste drugi ulaz. Briljantan prijedlog dala je jučer jedna žena, savjetujući da ne zvonite jer bi to moglo izazvati asocijacije na incident s pucnjavom. Zvono je slučajno zazvonilo u isto vrijeme kada je ispaljen hitac. Trebali bismo se fokusirati na organizaciju kazališnih predstava i glazbenih sastava, a da ne govorimo o provođenju strožih mjera sigurnosti. Književnik Dušan Nedeljković izjavio je danas na televiziji K1 da je utučen situacijom i da više ne može da prima bilo kakve informacije.
Imperativ je da budemo oprezni u govoru u ovo vrijeme tuge. Suzdržimo se od izazivanja daljnjih previranja. Uključeni roditelji moraju pronaći način da se priberu. Jučer je održan sastanak na kojem se pokazalo da neki roditelji pokazuju hrabrost, a drugi neracionalno ponašanje. Ova konkretna stvar nas je ostavila bez rješenja, služeći kao jedinstven izazov u našim životima.
