Dobrivoje Antonijević je za života sebi podigao spomenik na kojem je uklesao datum svoje nadolazeće smrti.
Dobrivoje, 89-godišnji mještanin Roćevca, sela pokraj Svilajnca, svoje je posljednje počivalište u ovom selu pronašao prije 15-ak godina. Nakon te odluke dobio je inspiraciju za izgradnju spomenika, izbor koji je mnoge zbunio. Prema Dobrivojevim riječima, graditelj njegovog spomenika tvrdio je da je to bila neviđena situacija, jer mu je omogućila da predvidi vlastitu smrt.
U skladu sa svojom izjavom, namjerno je odabrao identičan dan i mjesec svog rođenja, doduše 2030. godine. Tvrdi da je upravo ovaj datum krajnje jednostavan za pamćenje. Zanimljivo je da je u Srbiji sve više osebujnih i složeno ukrašenih spomenika koji plijene pažnju svojim nekonvencionalnim natpisima ili slikama. Ti su spomenici postali toliko vrijedni pažnje da pojedinci često zastaju na grobljima kako bi potvrdili njihovu autentičnost.
Između dvoje supružnika visi neobičan dodatak – svinja. Razlog prisutnosti svinje na nadgrobnoj ploči ostaje misterij, ali dodaje dašak originalnosti, navodi Blic. Nadgrobna ploča jednog gospodina služi kao ispovjedaonica, otkrivajući djeliće njegova života. Od svoje svjetske premijere u Karlovim Varyma prošlog ljeta, ovaj je film postigao umjeren uspjeh na raznim festivalima. “Varajeti”, cijenjeni časopis, opisuje ga kao “emotivnu tragikomediju koja spaja sardonični istočnoeuropski humor s oštrim društvenim komentarima”. Na pitanje da definira svoj film, autor je za Tanjug rekao da spada u žanrove ljubavne priče i balkanske crne komedije, za koje smatra da su jedinstvena kategorija. Razvijajući priču, inspiraciju je crpio od Dušana Kovačevića, čije pripovijesti počinju smijehom, ali završavaju sumornijim tonom. Iako se ne uspoređuje s Kovačevićem, cijenjeni je pisac poslužio kao ideal tijekom pisanja scenarija. Prema Lungulovu, završetak njegova filma je neočekivan i nema osjećaja radosti za publiku; međutim, kreator to doživljava kao povoljan ishod.
Izrazio je da to ne bi opisao kao tužnu situaciju. Po njegovom mišljenju, to je zapravo prilično optimistično, budući da je zajednica prikazana u filmu nešto dobila tijekom narativa, a sve zahvaljujući postupcima protagonista. Prema Lungulovu, film je donio osjećaj zajedništva i nade kojih nije bilo na početku.
Redatelj, koji je uz Snežanu Penev bio i koproducent, istaknuo je da je to nešto što nam nedostaje u životu. Zbog različitih materijalnih razloga, na realizaciju filma trebalo je dosta vremena, a od početne ideje do realizacije proteklo je pet godina. Međutim, redatelj je ustrajao i na kraju postigao upravo ono što je zamislio.
