Bol koju osjećamo je ogromna, ali naša je nepokolebljiva dužnost boriti se za pravdu za našeg dragog Luku do samog kraja. Moj sin je zaslužio živjeti! Ovakvim osjećajima započinje svoju ispovijest Dragan Jovović, otac Luke Jovovića, petnaestogodišnjaka iz Ratkova. Luka je stradao u prometnoj nesreći u travnju prošle godine kada ga je navodno udario automobil kojim je upravljala N.A. Žena odgovorna za Lukinu smrt je medicinska djelatnica, a moj sin je još bio živ kada je pao s motora. Trebao je hitnu liječničku pomoć, no ona ga je ostavila nepomično ležati umjesto da mu pruži prvu pomoć, što je liječnicima moglo dati priliku da mu spase život u bolnici. Suđenje za ovaj slučaj počelo je u kolovozu, no i tada je bilo problema. Ponašanje i govor optužene žene na sudu navodi ga na pomisao da je poremećena, unatoč činjenici da je zaposlena u zdravstvenoj ustanovi.
– Sve mogu shvatiti – kaže Dragana – ali nikad neću shvatiti zašto nitko nije uskočio u pomoć djetetu. Čak ni nakon što je prošlo dosta vremena niti jedan član obitelji optuženika nije izrazio sućut. Tijekom nedavnog sudskog ročišta, odvjetnički tim optuženika postavio je Dragani prijekorno pitanje: “Jeste li primili svijeću i cvijeće koje vam je optuženik poslao na dan Lukinog sprovoda? Kad mi je sudac rekao da ne trebam odgovarati. , ipak sam se javio. Unatoč pretraživanju brojnih vijenaca i cvjetnih aranžmana, nisam uspio locirati prezime njezine obitelji. Osim toga, Dragan nas je obavijestio da se obitelj Jovović susreće s provokacijama svaki put kada posjeti mjesto gdje im je sin, Luka, ubijen Na mjestu gdje je Luka preminuo, a koje se nalazi preko puta optuženikove kuće u kojoj živi s obitelji, postavljena je spomen ploča.
Kad god obitelj Jovović dođe položiti cvijeće ili zapaliti svijeće, optuženikova obitelj stišava njihovu glazbu i pušta pjesmu Mitra Mirića “Ne može nam nitko ništa.” Nakon toga nadležnima prijavljuju obitelj Jovović tražeći da im se zabrani približavanje obitelji okrivljenika jer izazivaju nerede. Dragan je rekao: “Dolazimo samo da posjetimo spomen ploču našeg djeteta i to mirno.” Moje srce ide uz svakoga tko mora izdržati vrstu boli koju ja trenutno doživljavam. Ali odbijam odustati i predati se ovoj nevolji. U većini slučajeva, roditelji zlostavljane djece iscrpljeni su pravnim postupkom i jednostavno žele nastaviti dalje i tugovati u miru.
Međutim, neću dopustiti da mi se to dogodi. Odlučan sam boriti se za pravdu do samog kraja, iako znam koliko ovaj proces može biti težak i iscrpljujući kada ste ostavljeni da čekate s neizvjesnošću. Naš izvor iznio je njihovo mišljenje o tome, navodeći da će ustrajati. Lukin otac ispričao je i da je sljedeće ročište u Osnovnom sudu u Somboru zakazano za 2. listopada, na kojem će svjedočiti vještaci sa Prometnog fakulteta u Novom Sadu i još pet svjedoka.
