Kako se približava naša 40. godišnjica braka, ne mogu a da ne razmislim o svom životu i ne zapitam se bi li bilo bolje da se nikad nisam udala. Odrastajući u malom gradu, osjećala sam pritisak da se udam za prvu osobu koja mi se nađe, čak i ako je ljubav bila na početku. Suprug i ja smo dobili dva sina, kupili kuću, a onda je došao rat. Zatekla sam se kako žongliram s ulogama majke, supruge i hraniteljice. Kad su naši sinovi dobili vlastitu djecu, svi su se vratili k nama i činilo se kao da imam četvero djece o kojima se moram brinuti. Stvari su se pogoršale kada je moj suprug ostao bez posla u 45. godini, a ja sam morala raditi i kod kuće i na poslu.
Jedna pozitivna stvar koja je proizašla iz toga je da su nam djeca pomogla da ostanemo povezani s mlađom generacijom i pomogla su mi da ponovno otkrijem sebe. Ali tada sam ostala bez posla i prošla sam kroz teško razdoblje u životu. Obitelj se suočila sa strašnom situacijom kada je žena ostala bez prihoda jer je od te plaće financirala kredit, režije i troškove kućanstva. Par je tek kad je ostao sam shvatio koliko je vremena prošlo. Unatoč njihovim razlikama, to nisu bila dva odvojena svijeta, već dva različita svemira. Njezinom suprugu nedostajalo je duhovitosti, društvenosti i plesnih pokreta, dok je ona bila vesela, duhovita i druželjubiva. Nakon otkaza, ona je istraživala razne mogućnosti zaposlenja, dok je on ostao kod kuće.
Frustrirana svojom situacijom, okrenula se Facebooku i počela komunicirati s mlađim muškarcem. Dopisivanje ju je vratilo u mladenačke dane ispunjene veseljem i smijehom, a čak su potajice zajedno posjećivale zabave. Međutim, njezin suprug otkrio je njihovu razmjenu dok je njuškao po njezinu telefonu. Pratio ju je po gradu, okretao njihovu djecu protiv nje, a da stvar bude gora, bila je iskreno zaljubljena. Katarina priznaje značajnu razliku od 23 godine između sebe i muškarca u kojeg se zaljubila. Unatoč njihovoj povezanosti, stvarnost njihove situacije činila je zajedničku budućnost nemogućom.
Osjećala se prisiljenom ostati sa svojim nezaposlenim mužem i financijski ga poduprijeti. Iako Katarina više ne voli svog supruga i žive zajedno kao cimeri, on i dalje krivi njezinog ljubavnika. Katarina njeguje uspomene na njihove strastvene zajedničke trenutke te je i dalje dragocjen svaki njihov dodir i poljubac. Osvrćući se na svoj život, Katarina priznaje da se osjeća kao da je protratila vrijeme. No, sada je prioritet dala vlastitim potrebama i užicima, bez obzira na godine. – Ugađam sebi koliko god mogu i sada sam sebi na prvom mjestu – zaključuje Katarina.
