Sezona kuvanoga pasulja, napokon je tu pred nama. Naime, pravo zimsko jelo, koje drži sitim, a nekada je dovoljno da ga pojedemo samo jednom u tijeku dana, i da nas drži već do sutra. Međutim, jedan od problema sa pasuljem je taj, da nas uvijek nadimne…..
Iako su mahunarke, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke prepoznati kao hranjivi izvori hrane, oni mogu predstavljati određene rizike za tijelo koji se pripisuju prisutnosti fitinske kiseline. Ova kiselina stvara veze s vitalnim mineralima kao što su bakar, magnezij, jod, željezo i cink. Kao rezultat toga, ti se esencijalni elementi prerano izbacuju iz tijela, čime se uklanjaju prije nego što počnu imati bilo kakve blagotvorne učinke. Probavni sustav ne posjeduje zaštitnu “barijeru” protiv fitinske kiseline, tvari koja ometa apsorpciju ključnih minerala, proteina i masti. Posljedično, ovaj nedostatak rezultira nedostatkom vitalnih hranjivih tvari, što u konačnici dovodi do komplikacija u mišićno-koštanom, imunološkom i probavnom sustavu.
Kao što su primijetili Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i cijenjena endokrinologinja Zuhra Pavlova, fitinska kiselina je prepoznata kao jedan od glavnih čimbenika anemije uzrokovane nedostatkom željeza među pojedincima koji se pridržavaju vegetarijanske prehrane. Koja hrana sadrži visoku koncentraciju fitinske kiseline? Endokrinolog je primijetio nekoliko namirnica koje pokazuju posebno povišene razine fitinske kiseline, uključujući zob, rižu, pšenicu i razne žitarice, zajedno s grahom, lećom, kikirikijem, graškom i sojom.
Osim toga, određeni orašasti plodovi, osobito lješnjaci, bademi i orasi, smatraju se vrijednima pažnje u ovom kontekstu. Štoviše, utvrđeno je da sjemenke suncokreta, maka, lana, bundeve i sezama posjeduju značajnu količinu fitinske kiseline. Pavlova tvrdi da ova hrana obiluje esencijalnim hranjivim tvarima potrebnim tijelu, uključujući vlakna, i stoga bi je trebalo uključiti u prehranu, a ne isključiti. Što se tiče metoda neutralizacije fitinske kiseline, Pavlova identificira nekoliko tehnika.
Među njima se ističe toplinska obrada koja može smanjiti razinu fitinske kiseline za 30 do 35 posto. Najučinkovitiji rezultati postižu se namakanjem hrane u vodi. Ipak, značajan nedostatak ove metode je dosta vremena koje zahtijeva, prenosi Novi.ba. Na primjer, smeđa riža zahtijeva namakanje u vodi 12 sati, dok zobene pahuljice zahtijevaju period namakanja od 10 do 12 sati. Bijeloj riži obično je potrebno približno devet sati namakanja, a biserni ječam treba ostaviti da se namače šest sati.
Kako biste poboljšali rezultate, preporučljivo je dodati malu količinu octa ili limunovog soka u vodu za namakanje. Liječnik je predložio alternativnu metodu za smanjenje razine fitinske kiseline namakanjem “problematične” hrane u sirutku. Nadalje, primijećeno je da klijanje graha i žitarica može rezultirati smanjenjem fitinske kiseline za otprilike pedeset posto. Kako navodi Pavlova, najučinkovitiji pristup podrazumijeva integraciju različitih tehnika obrade hrane. Namakanje hrane prije kuhanja ili pečenja daje najznačajnije smanjenje sadržaja fitinske kiseline.
