U nastavku našeg današnjega članka jedna tema, koja je itekako neispitana, a ljude itekako zanima, baš iz tog razloga. Svi se mi pitamo, šta se dešava sa dušom, nakon što osoba prmeine? Neko vjeruje da se ništa ne desi, dok imamo i veliku većinu koja je ubijeđena da ljudi idu u raj ili pakao. Koja su vaša mišljenja na ovu temu?
Za BBC je dr. Katherine Maniks, veteranka s trideset godina rada na području palijativne skrbi, ispričala svoja iskustva rada s pacijentima koji su pri kraju života. Započela je izražavanjem straha koji dolazi sa svjesnošću vlastitog nerazumijevanja. Tek tada se upustila u zamršenost svog posla.
Prema liječniku, početni znak gašenja tijela je smanjenje energije, slično kao kod stare baterije mobitela koja odbija zadržati punjenje. U ovom trenutku ideja o punjenju postaje daleki san, važniji od hrane ili pića. Nije neobično da umiruće osobe izgube apetit i to nije razlog za zabrinutost. Kako vrijeme prolazi, postaju sve pospaniji, na kraju gube svijest i postaju nesvjesni svoje okoline. Liječnik je također spomenuo “samrtni hropac”, uznemirujući zvuk koji se može pojaviti tijekom ovog procesa.
Percepcija “toga” nije uvijek u skladu sa stvarnošću. Slijedi objašnjenje što to znači. Prema liječniku, mozak pokreće automatske obrasce disanja koji osciliraju između razdoblja dubljih i plitkih udisaja. Ti se obrasci vraćaju na početak, izmjenjujući sporije i brže disanje. Kad bi netko disao na ovaj način, moglo bi se činiti da jedva čeka zrak ili se bori da duboko udahne. Za razliku od prikaza u mnogim filmovima, gdje se često sugerira da im cijeli život proleti pred očima, ova pojava zapravo je znak duboke nesvjestice.
Nakon toga, pojedinac doživljava osjećaj potpunog oslobođenja od brige. Tipično, kako pojedinac dosegne posljednje trenutke svog života, njegovo disanje postaje sporo i ravnomjerno. Dolazi do konačnog izdisaja i nakon toga se ne uzima novi dah, zaključio je govornik.
