– Slučaj nestale Danke Ilić, automatski je medije alarmirao da se pokrenu i neke priče iz bliske prošlosti. Jako je puno slučajeva u Srbiji koji su završili tragično, dok imamo i one situacije koje su završavale na lijepi način. Sljedeća priča ipak nema neki happy end.
Trinaest i po godina je prošlo od nestanka Đorđa Andrejića, mladića koji bi sada imao 27 godina. Enigma oko ovog slučaja, koji se odvio 22. srpnja 2010. godine u selu Majilovac kod Velikog Gradišta, do danas je jedna od najzagonetnijih misterija. Sve je počelo kada je Đorđe ispratio svoju majku Marinu u vrt. No, nakon dva dana Marina se u selo vratila sama, krvavog tijela i bez voljenog sina pored sebe.
- Nakon što je priznala ubojstvo svog sina, njegova majka je odmah otišla. Kao rezultat navodne smrti njezina djeteta, dobila je dvije uzastopne zatvorske kazne od 20 godina. U pritvoru je ostala ukupno 703 dana. Ipak, Žalbeni sud oslobodio ju je krivnje zbog nedostatka dokaza, zbog čega je podnijela tužbu protiv države i u konačnici dobila pozamašnu novčanu nadoknadu za vrijeme provedeno u zatvoru. Uz to, pokrenula je tužbu protiv Srbije u Strasbourgu. Do danas se ne zna gdje su posmrtni ostaci dječaka.
Vlasti se više ne bave ovim slučajem. Po završetku ljetnog raspusta, Đorđe je trebao krenuti u sedmi razred. U pratnji njegove majke odvažili su se na obiteljsko imanje udaljeno oko kilometar i pol. Međutim, nisu se uspjeli vratiti dva dana. Naposljetku, u subotu je dječakova majka otkrivena u stanju dezorijentacije, bosa, prekrivena krpeljima, s brojnim ogrebotinama po tijelu i razderotinom na nozi. Na cesti kod susjednog sela Kurjače pronašli su je mještani koji su je brzo otpratili kući.
Mještanin koji je otkrio majku ispričao je mučan prizor koji je zatekla. Prema njezinim riječima, majka je objasnila da je ozljede zadobila dok je uređivala nepostojeći vrt te je sina poslala kući po pomoć. Pomnijim pregledom štićenik je uočio velike ogrebotine, modrice, razderotinu noge i nedostatak obuće. Dok su je prevozili, majka je ponovila svoju priču o vrtlarstvu, što je štićenika navelo da posumnja u njezinu valjanost. Naknadna istraživanja potvrdila su da nema dokaza o obradi vrtova.
Po dolasku kući majka je bila bez sina Đorđa. Po ulasku u kuću priznala je suprugu da nema saznanja gdje je njihovo dijete. Nakon priznanja, o čemu će biti riječi u konačnoj odluci suda, suprug ju je fizički napao. Nakon toga je kontaktirao vlasti i podnio prijavu nestanka njihovog sina.
Tijekom prvog razgovora koji su policijski službenici obavili u Andrejićevom stanu, majka je isprva izjavila da ne zna gdje se njezin sin nalazi. Nakon toga, 24. srpnja, prevezena je u policijsku postaju, gdje su joj iskazi često mijenjani. U početku je tvrdila da je izgubila svoje dijete. Nakon toga je izjavila da je nehotice izazvala gubitak svijesti kod sina, ali je on kasnije došao. Na kraju je priznala da je počinila čin ubojstva svog sina i sakrivanja njegovog tijela ispod sloja lišća.
- U društvu odvjetnika kojeg je dobila službenim putem, policiji je iznijela detalje oko tragičnog ubojstva svog sina. Potom je angažirala odvjetnika Srbislava Stojanovića. Osim toga, policiji je otkrila mjesto gdje je sakrila ostatke svog sina. Nakon njenog priznanja, policajci su majku otpratili do obližnje njive, gdje je navodno počinila djelo i sakrila tijelo, kako bi provjerili njene tvrdnje.
Unatoč nepostojanju ikakvih dokaza ili prisutnosti tijela djeteta u šumi, ustrajala je u tvrdnji da je ubila dijete i sakrila ostatke. Nakon saslušanja u tužiteljstvu službeno je označena kao osumnjičena za zločin. Ovaj inicijalni zastoj u istrazi ukazao je na nedostatnost samo priznanja, bez potkrepljujućih dokaza, objavljeno je u emisiji Slućaj na Insajder.
Potraga za tijelom dječaka bila je svakodnevni pothvat, au njoj je aktivno sudjelovalo preko 200 osoba. Majka, koja je u dva odvojena navrata dovedena na mjesto poznato kao Beljanica, izrazila je zbunjenost nedolaskom sina. Zapanjujuće, potraga je naglo prekinuta nakon samo 10 dana, unatoč nepostojanju bilo kakvih konkretnih dokaza o nedjelu, osim priznanja same majke.
Majka je 20. kolovoza odustala od prijašnjeg iskaza u kojem je priznala ubojstvo sina. Pojasnila je da su je na priznanje prisiljavali policajci koji su je verbalno vrijeđali, fizički nasrtali, prijetili i ucjenjivali. Prema riječima odvjetnika Srbislava Stojanovića, koji je ispričao događaj, majka je tvrdila da je nedužna dok su bile same, navodeći da nije počinila zločin.
Unatoč tome što je majka promijenila iskaz, tužiteljstvo je tvrdilo da nema dokaza o maltretiranju ili fizičkom zlostavljanju od strane policije. Začudo je ostala u pritvoru. Međutim, u studenom 2010. ljudska je lubanja otkrivena upravo na tom području šume koju su tri i pol mjeseca prije temeljito pretražile službe za provođenje zakona.
Kako je priopćilo Više javno tužiteljstvo u Požarevcu, pronalazak lubanje dogodio se oko 30 metara od mjesta gdje je majka posljednji put viđena. Lubanja je bila otkrivena usred travnate podloge, sa zemljom ispod nje i vegetacijom koja je rasla oko nje, što sugerira da je bila na tom mjestu dulje vrijeme.
- Zbunjujuće je da se otkriće lubanje nije dogodilo ranije. Prema riječima odvjetnika Stojanovića, područje je temeljito pretraženo, što ga navodi na mišljenje da je lubanja namjerno tamo postavljena nakon inicijalnog istražnog roka od tri mjeseca, kada se očekivalo da će se težište pomaknuti. DNK analiza potvrdila je da je lubanja pripadala dječaku, ali nažalost, ostatak tijela je nestao. Unatoč ovom nalazu, samo na temelju lubanje nije se mogao utvrditi uzrok smrti. Zanimljivo, majka je negirala da je svom djetetu nanijela bilo kakve ozljede tijekom ubojstva.
Nedostaje organizacije u nastojanjima da se locira tijelo preminulog dječaka. Okolnosti dječakove smrti ostaju potpuno misteriozne. Unatoč DNK dokazima koji potvrđuju identitet lubanje koja je otkrivena, majka je osporila njezinu povezanost s njezinim sinom. Nakon pronalaska lubanje, Više tužilaštvo u Požarevcu pokrenulo je postupak protiv majke. Sada se suočava s optužbama za teško ubojstvo, djelo koje bi moglo rezultirati maksimalnom zatvorskom kaznom od 40 godina.
Osnova za podizanje optužnice je njeno priznanje i vještačenje DNK dokaza. Osim toga, optužnica sadrži zasebnu izjavu u kojoj ona povlači prvotno priznanje. Prema njezinom kazivanju, sina je posljednji put vidjela u šumi gdje je slučajno motikom ozlijedila nogu. Tvrdi da ga je zamolila da potraži pomoć, na što je on izrazio određeni strah. Unatoč njihovoj svađi, majka tvrdi da je on na kraju pristao otići po pomoć.
Tvrdi da je nekoliko puta pokušala doći do njega, a on je isprva odgovorio. Međutim, njegova komunikacija je nakon toga naglo prekinuta. Tvrdi da je to bio posljednji slučaj u kojem je imala bilo kakav kontakt s njim. Pred Višim sudom u Požarevcu krajem januara 2011. počelo je suđenje majci optuženoj za ubistvo sina.
- Nakon što je osuđena u dva odvojena suđenja, konačno je našla opravdanje kada ju je vijeće Žalbenog suda oslobodilo. Dokazi su tijekom cijelog sudskog procesa ostali nepromijenjeni. Ključan dokaz bila je motika koja je kod nje pronađena kada je otkrivena na cesti. Tužiteljstvo je tvrdilo da ga je upotrijebila kao oružje da smrtno udari svog sina. Međutim, nakon pregleda nisu pronađeni biološki dokazi koji bi ga povezivali s motikom.
Dana 15. ožujka 2011. majka je dobila prvu kaznu, koja je rezultirala 20-godišnjom zatvorskom kaznom. No, branitelj je osporio ovu odluku i uložio žalbu. Unatoč žalbi, majka je još jednom osuđena na istu kaznu od 20 godina. Bez straha, branitelj je uložio još jednu žalbu. Konačno, u srpnju 2012., vijeće Apelacionog suda donijelo je presudu kojom je majka proglašena nevinom.
