– U Srbiji imamo jako puno slučajeva nestanka maloljetnih osoba, a u većini slučajeva ta djeca nikada nisu pronađena, ili je sve završeno na najgori mogući način. Slijedi jedna priča, koja je potresla apsolutno cijelu regiju….
Enigma nestanka Đorđa Andrejića, 13-godišnjeg dječaka iz sela Majilovac kod Velikog Gradišta, ni nakon 13 i pol godina ostaje neriješena. Sada 27-godišnjak, Đorđeva sudbina i dalje zbunjuje istražitelje, proizlazeći iz neobičnih događaja koji su se dogodili 22. srpnja 2010. Tog dana Đorđe je otišao u vrt sa svojom majkom Marinom.
No, dva dana kasnije Marina se u selo vratila sama, s krvavim tijelom i bez dragog sina. Nakon što je priznala ubojstvo svog djeteta, odmah je otišla. Zbog toga je osuđena na dvije uzastopne kazne zatvora od 20 godina zbog pretpostavljene smrti Đorđa. Kroz 703 dana koliko je provela u pritvoru čekala je pravdu. Na kraju ju je Žalbeni sud oslobodio zbog nedostatka dokaza. Nakon toga, pokrenula je pravni postupak protiv države i dobila značajan iznos odštete za svoje nezakonito zatvaranje. Uz to, podnijela je tužbu protiv Srbije u Strasbourgu. Za sada posmrtni ostaci mladića još nisu pronađeni. Institucije se više ne bave ovim slučajem. Nakon ljetne pauze, Đorđe je krenuo u sedmi razred.
Zajedno s njegovom majkom otputovali su na svoje obiteljsko imanje udaljeno kilometar i pol, stoji u poruci koju je ostavila suprugu. Međutim, dva dana se nisu vratili. Na kraju su majku u subotu pronašli mještani kod susjednog sela Kurjače. Pojavila se zbunjena i bosa, tijela prošaranog krpeljima, brojnih ogrebotina i posjekotine na nozi. Ovi suosjećajni pojedinci odveli su je natrag u njezin dom. Seljanka koja je pronašla svoju majku ispričala je priču o tome što se dogodilo. Navodi da je spomenula da se ozlijedila dok je radila u vrtu i poslala je sina kući po pomoć.
Kada je majka stigla kući, sina Đorđa nije bilo. Kad je ušla unutra, priznala je mužu da nema pojma gdje bi moglo biti njihovo dijete. Nakon ovog priznanja suprug ju je fizički napao, o čemu će biti riječi u skorašnjoj sudskoj presudi. Nakon ovog gnusnog čina, odmah je nazvao nadležne da prijavi nestanak njihovog sina. Na policijskom razgovoru u stanu Andrejića majka je isprva tvrdila da ne zna gdje joj je sin. Nakon angažmana u tužiteljstvu, ona je i formalno označena kao osumnjičena u ovom slučaju.
To je bila prva prepreka u istrazi, jer jednostavno priznanje, bez potkrepljujućih dokaza, samo po sebi ne dokazuje krivnju, navedeno je u televizijskoj emisiji Slućaj na Insajder. Neočekivano, potraga je iznenada prekinuta nakon samo 10 dana, čak i u nedostatku značajnih dokaza koji bi potkrijepili navodno ubojstvo, osim majčinog vlastitog priznanja. Majka je 20. kolovoza povukla raniji iskaz u kojem je priznala krivnju za ubojstvo sina. Tvrdnje o njezinoj krivnji potpuno su neistinite; pretrpjela je fizičko zlostavljanje i maltretiranje. Iako je majka promijenila iskaz, tužiteljstvo je tvrdilo da nema dokaza o fizičkom zlostavljanju i maltretiranju policije od strane policije.
Na opće čuđenje, ona je i dalje zadržana u pritvoru. U studenom 2010. u istom dijelu šume pronađena je ljudska lubanja koju je prije tri i pol mjeseca policija pažljivo pretraživala. Intrigantno je razmišljati o razlozima koji stoje iza dugotrajnog skrivanja lubanje do ove točke. Odvjetnik Stojanović tvrdi da je to područje podvrgnuto opsežnoj pretrazi, što ga je navelo da vjeruje da je lubanja namjerno pozicionirana nakon tri mjeseca, u vrijeme kada se očekivalo da će istraga dobiti određeni smjer. Iako je DNK analiza potvrdila da lubanja pripada dječaku, tragično, ostatak njegova tijela nikada nije pronađen. Protiv majke je, nakon pronalaska lubanje, podignuta optužnica Višem tužilaštvu u Požarevcu.
Sada je suočena s optužbama za teško ubojstvo, za koje je zapriječena maksimalna zatvorska kazna od 40 godina. Temelj za ove optužbe leži u njezinom priznanju i ispitivanju DNK dokaza. Tvrdi da ga je molila da potraži pomoć, zahtjev koji ga je u početku ispunio oklijevanjem. Prema majčinim riječima, u početku su imali nesuglasice, ali je na kraju pristao tražiti pomoć. Kaže da ga je više puta pokušala dobiti, a on je prvo odgovorio. Međutim, njegovi su odgovori iznenada prestali, a ona kaže da je to bio posljednji primjer komunikacije koju je imala s njim. Značajno je da se dokazi izvedeni tijekom postupka nisu mijenjali.
Značajan element ovog dokaza bila je motika koju je majka posjedovala kada je pronađena na cesti, a za koju je tužiteljstvo tvrdilo da je korištena da smrtno udari njenog sina. Unatoč tome, ispitivanje nije otkrilo nikakve biološke dokaze koji bi povezivali motiku s njim. Majci je 15. ožujka 2011. izrečena prvostepena presuda na 20 godina zatvora. Slijedom toga, branitelj je odmah uložio žalbu na ovu odluku.
