Otac Zlate Petrović nije bio u kontaktu sa njom dugi niz godina. Zlata Petrović je uvek bila otvorena o svojim privatnim stvarima, pa je jednom prilikom podelila svoju tužnu priču o ponovnom susretu sa ocem nakon dve decenije.
- Pjevačica Zlata Petrović u jednoj je emisiji otvoreno pričala o svom ocu i podijelila istinu o njemu. S 20 godina konačno je upoznala svog biološkog oca, a na pitanje voditelja oprašta roditeljima što su joj dogovorili brak, Zlata je odgovorila potvrdno.U dobi od 20 godina imala sam priliku upoznati čovjeka koji mi može, ali i ne mora biti biološki otac. Unatoč tome što nikad nisam potvrdio njegovo očinstvo, odlučio sam ne istraživati dalje. Prema mojoj majci, on je doista moj otac. Poštujući njihove živote i njihov put, suzdržao sam se od uplitanja ili preispitivanja njihove istine.
Otac Zlate Petrović porijeklom je iz Crne Gore, iz ugledne loze. Majka, žena velikog ponosa, oštro je odbijala priznati tu činjenicu. Zanimljivo, sudbina se umiješala pa su mu se putevi ukrstili s mojom tetkom dva desetljeća kasnije. Cijeli život sam se suzdržavala od raspitivanja gdje mi je otac, niti sam osuđivala, niti ću ikada, rekla je Zlata.
Osoba koja mi je iskazivala nepokolebljivu ljubav bio je moj očuh. Imao je značajnu ulogu kao najutjecajnija muška osoba u mom životu. Sada sam udata za Hasana i zajedno imamo sina Mikija. Tijekom razgovora, moj očuh je postavio pitanje, tražeći ime mog biološkog oca. U meni je zaiskrila znatiželja dok sam ispitivala njegov interes. Zatim je nastavio s pitanjem: “Je li se vaš otac zvao Mile Crnogorac?” uz uvjerenje da će pružiti jasnoću.
Od tog značajnog dana naši se putevi nikada nisu razišli. Posjedujem neodoljiv strah od direktnog suočavanja sa stvarnošću, zbog čega se povlačim u tišinu kada znam da će istina nanijeti bol. Nije me mučio nedostatak ljubavi, nego neutaživa znatiželja da otkrijem identitet i izgled te osobe”, priznala je pjevačica, priznajući da nitko nikada nije mogao ispuniti prazninu koja je nastala zbog odsutnosti njezina oca tijekom tih izgubljene godine.Zlata je zaključila kako izgubljenu ljubav nikada ne može nadoknaditi niti na bilo koji način nadomjestiti.
BONUS TEKST:
Razmišljajući o ljudskom putovanju kroz vekove, neretko se zapitamo o suštini života i svetu oko nas. Od davnina, ljudi su tragali za odgovorima na pitanja koja nas sve muče: ko smo, zašto smo ovde, i kakvu svrhu imamo u ovom ogromnom kosmosu koji nas okružuje? Kroz vekove, filozofi, naučnici, i duhovni vođe su se suočavali sa ovim pitanjima, svaki dajući svoj jedinstveni doprinos u potrazi za istinom.
Putovanje ljudske civilizacije je složena priča ispunjena usponima i padovima, trijumfima i tragedijama, ali i neprekidnim napretkom i evolucijom. Od drevnih civilizacija koje su ostavile svoj pečat u obliku veličanstvenih građevina i umetnosti do modernog doba, u kojem tehnologija transformiše način na koji živimo i komuniciramo, svaki period u istoriji nosi sa sobom svoje jedinstvene izazove i dostignuća.
Jedan od najznačajnijih aspekata ljudskog putovanja jeste neprestana želja za saznanjem i istraživanjem. Kroz istraživanje, ljudi su otkrivali nove ideje, koncepte, i tehnologije koje su oblikovale svet oko nas. Od antičkih filozofa koji su razmišljali o prirodi postojanja do modernih naučnika koji razotkrivaju tajne kosmosa, istraživanje je oduvek bilo pokretačka sila koja nas gura napred ka novim spoznajama i otkrićima.
Međutim, putovanje ljudske civilizacije nije uvek bilo bez izazova. Ratovi, bolesti, prirodne katastrofe i socijalne nemire su često bacali senku na našu istoriju, ostavljajući iza sebe traga ne samo u materijalnom, već i u emocionalnom i duhovnom smislu. Ipak, iz ovih teškoća ljudi su izvlačili snagu i hrabrost da se suoče sa izazovima i izgrade bolju budućnost.
Sa svim svojim složenostima, ljudsko putovanje ostaje jedna od najfascinantnijih priča koja se ikada ispričala. Kroz sve naše padove i uspone, mi nastavljamo da se razvijamo i rastemo, tražeći odgovore na večna pitanja koja nas definiraju kao vrstu. Dok putujemo kroz vreme i prostor, možda je suština našeg putovanja u samom procesu istraživanja, u spoznaji da je istina možda nedokučiva, ali je putovanje ka njoj neprocenjivo.
