Odlazak na groblje ima duboko simbolično, emocionalno i duhovno značenje u mnogim kulturama i religijama. To je čin koji omogućava ljudima da odaju počast preminulima, prisjete se zajedničkih trenutaka i održe vezu sa svojim voljenima čak i nakon njihove smrti.
Mnogi običaji, koji potječu iz davnih vremena i koji su sada uvelike smanjeni u sjećanju, mogu se pratiti unatrag u daleku prošlost. Iako su određene tradicije potpuno zaboravljene i više se ne poštuju, druge su i dalje duboko ukorijenjene u našu kulturu. Ipak, prakse povezane s žalovanjem za gubitkom voljene osobe zadržavaju svoj značaj u suvremenom društvu. Dok je utjecaj modernosti pridonio eroziji specifičnih tradicija, brojni običaji i dalje traju i prenose se kroz generacije. Osobito su značajne svečanosti vezane uz ključne životne događaje, poput rođenja, krštenja i ispraćaja umrlih. U kontekstu oplakivanja voljene osobe postoje različiti običaji koji zaslužuju poštovanje.
Završetak životnog ciklusa ne znači kraj ili pad u zaborav. Suprotno tome, oni koji su nam dragi ostaju živi u našim sjećanjima i dragim razmišljanjima. Dosljedno odajemo počast njihovim grobovima, odajući im počast i prisjećajući se opetovano. Bez sumnje, priznajemo vitalni značaj post-pogrebnih tradicija unutar naše kulture. U kršćanstvu čin obilježavanja i štovanja naših predaka ima veliku važnost. Sudjelovanje u molitvenom dijalogu s njima predstavlja najdublju metodu poštovanja ove obveze, dok zajedno razmatramo naša dragocjena iskustva i, naravno, odajemo počast na njihovim vječnim počivalištima. Umirujuće je priznati našu slobodu da posjetimo groblje kada nam odgovara, neovisno o crkvenom rasporedu službenih misa zadušnica za preminule.
Međutim, tijekom važnih vjerskih blagdana, kao što su Božić i Uskrs, posjet groblju može dovesti do zabune za brojne pojedince. Postoji prevladavajući nesporazum u vezi s prikladnošću obilježavanja komemoracije preminulih tijekom ovog razdoblja. Obilježavanje ove prigode, kojom se slavi trijumf Isusa Krista nad smrću i darivanje vječnog života čovječanstvu, traje nekoliko dana. Naime, dan nakon uskrsnuća određen je za odavanje počasti onima koji su umrli. Uobičajeno je da se u ponedjeljak nakon pokladne nedjelje “pucaju” grobovi dragih i okite ih živopisnom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obeležava svečanim činom sećanja.
Nadalje, kao simbolična gesta sjećanja, na groblju se postavljaju zapaljene svijeće i ukrašena jaja. Ova tradicija odavanja počasti preminulima nastavlja se tijekom najvećeg kršćanskog slavlja, Božića. Naime, na Božić se dijeli hrana za sjećanje na duše pokojnika i nosi se na groblje. U starim običajima smatralo se da je jelo koje se poslužuje na Badnjak namijenjeno pokojnicima, što se zrcali iu njegovom nazivu. Koja se vjerovanja vezana uz sprovod mogu pronaći u narodnim tradicijama? U carstvu preminulih, dominantna mistična vjerovanja nameću strogu zabranu noćnih posjeta groblju.
Takvi se izleti smatraju vrlo opasnima, jer se groblje smatra prebivalištem duhova koji su preminuli, a često se naziva i gradom mrtvih. Ulazak u ovo noćno područje podrazumijeva sposobnost uznemiravanja i dobronamjernih i zlonamjernih entiteta. Ovaj poremećaj može rezultirati poteškoćama, nesrećama, zapletima i nizom drugih problema unutar kućanstva. U znak žalosti za pokojnicima, članovi obitelji oblače tamnu odjeću. Tradicionalno, žene bi se kitile crnim šalom, dok bi muškarci birali crnu košulju ili prigušeni cvjetni ornament.
Ova se odjeća za žalost obično nosi godinu dana, tijekom koje se oni koji tuguju suzdržavaju od slavlja, plesa i pjevanja. Polazeći od ranijih tradicija, praksa oblačenja crne odjeće u trajanju od 40 dana postala je široko prihvaćena, s mogućnošću produljenja tog razdoblja na šest mjeseci ili više ako netko želi. Bitno je naglasiti da, bez obzira na vrijeme smrti člana obitelji, štovanje krsne slave ostaje ključno kao znak poštovanja tradicije. Naime, vjeruje se da je značaj obilježavanja ove slave još veći kada se usrdno molimo za vječni pokoj naših najmilijih, tražeći utjehu njihovim dušama. Nakon smrti pojedinca, uobičajeno je da se kućanstvo pridržava jednogodišnjeg razdoblja apstinencije od bilo kakvih proslava, kao što su vjenčanja, zabave i plesovi.
Preporuča se savjetovanje sa svećenikom kako biste stekli razumijevanje pogrebnih običaja, jer se ti običaji razlikuju u različitim regijama. S obzirom na raznolikost tradicija, teško je s apsolutnom sigurnošću utvrditi prikladnost bilo kojeg određenog običaja. Prema načelima kršćanske doktrine, grijeh – osobito onaj koji proizlazi iz Adamove neposlušnosti Bogu – smatra se izravnim uzrokom smrti. U početku je Božji dizajn predviđao besprijekoran prijelaz iz smrtnog života u vječno postojanje, slično gracioznoj metamorfozi leptira dok izlazi iz svoje čahure i uspinje se u nebesko područje.
