Cijeli svijet u strahu i nevjerici prati dešavanja u Gazi. Dok očekujemo nadolazeći izraelski kopneni napad na Gazu, vrijedi razmotriti povijesni presedan. Prije 56 godina Izrael je napao Egipat, Siriju i Jordan tijekom Šestodnevnog rata 1967. Tada je Jugoslavija prekinula svoje diplomatske veze s Izraelom, što predstavlja intrigantnu paralelu sa sadašnjom situacijom. Šestodnevni rat se odvijao između 5. i 10. lipnja 1967. godine, što je rezultiralo stjecanjem i kontrolom Izraela nad velikim arapskim teritorijima. Ti su teritoriji uključivali Pojas Gaze i Sinajski poluotok iz Egipta, Zapadnu obalu i arapski dio istočnog Jeruzalema iz Jordana te Golansku visoravan iz Sirije. Samo dan nakon završetka rata, 11. lipnja, zamjenik državnog tajnika za vanjske poslove Mišo Pavićević uručio je prosvjednu notu izraelskom zastupniku Avigdoru Daganu. U noti je stajalo da će Jugoslavija s njim prekinuti diplomatske odnose, ukoliko Izrael ne povuče svoje snage s okupiranih područja.
Nakon dva dana, točnije 13. lipnja, postalo je evidentno da Izrael ne želi ukloniti svoju vojsku s arapskih teritorija. Potom je održan sastanak Pavičevića i Dagana u Državnom sekretarijatu SFRJ. Tijekom ovog susreta Pavićević je točno u 15.10 sati poslao poruku izraelskom predstavniku. Poruka je bila nota u kojoj se navodi prekid diplomatskih odnosa.Vlada SFRJ je priopćila da se vlada Izraela oglušila o upozorenje Vlade SFRJ u noti upućenoj Veleposlanstvu Izraela u Beogradu 11. lipnja tekuće godine. Unatoč ovom upozorenju, vlada Izraela je nastavila s akcijama koje nedvosmisleno pokazuju nastavak njihovih akcija.
Nadalje, Jugoslavija ne samo da je raskinula diplomatske odnose s Izraelom, već je i predsjednik Josip Broz Tito aktivno poticao čelnike sovjetskog bloka, uključujući SSSR, da slijede taj primjer. Zbog toga su sve članice bloka, osim Rumunjske, za to vrijeme prekinule veze s Tel Avivom. Da bismo dublje razumjeli odluku Jugoslavije, bitno je ukratko zaroniti u povijest jugoslavensko-izraelskih odnosa od godine 1948., kada je Izrael uspostavljen, do Šestodnevnog rata 1967. Ispitivanje ove povijesti jasno pokazuje da se Jugoslavija nije protivila formiranju Izraela, te da su prvih godina Beograd i Tel Aviv imali pozitivne odnose.Tijekom sastanka u Moskvi odlučeno je da socijalističke nacije, poput Jugoslavije, trebaju prekinuti svoje odnose s Izraelom. Osim toga, donesena je i deklaracija o stanju na Bliskom istoku do kojeg je dovela izraelska agresija. Štoviše, obećana je pomoć arapskim nacijama u potrebi.
Dana 10. lipnja Tito se vratio u Jugoslaviju. Sutradan je u Beogradu održana zajednička sjednica Predsjedništva i Izvršnog komiteta CK SKJ. Jedina točka dnevnog reda sastanka bilo je izvješće o putu u Moskvu i situaciji na Bliskom istoku. Prije podnošenja izvještaja, Tito je svojim partijskim drugovima prepričao napete okolnosti pod kojima je sastanak sazvan i svoju odlučnost da bez odgađanja otputuje u Moskvu.Brežnjev je tražio Josipovu prisutnost jednostavnom rečenicom: “Josipe, možeš li doći?
Točno u tri sata poslijepodne 8. lipnja neočekivano zvoni telefon i javlja mi tajnica da je Brežnjev na liniji. Zatečen sam iznenadnom izravnom vezom. Podižući slušalicu, s druge strane linije čujem Brežnjevljev glas: “Mogu li razgovarati s Josipom?” “Govorim”, odgovaram. Brežnjev me potom obavještava da se razvija vrlo zagušena situacija s vrlo malim napretkom na trgovinskom planu. Tito, govoreći pred najvišim partijskim rukovodstvima, apelira na mene da im priteknem u pomoć tako što ćemo se dogovoriti o tome što dalje. “Možeš li doći ovamo sutra?” on pita. Tito je ispričao: “Rekao mi je da je ključno da prisustvujem. Odgovorio sam da se moram posavjetovati sa svojim suputnicima. Bez odlaganja sam kontaktirao svoje prijatelje iz Beograda da se raspitam o tome. Postigli smo konsenzus da trebam i sutradan sam otputovao za Moskvu.Po dolasku su me dočekali Brežnjev, Kosigin i Podgorni, a sastanak je počeo točno u 9 sati. O čemu svjedoči nazočnost svih čelnika socijalističkih zemalja, uključujući prve tajnike i premijera ministre, bila je to važna prigoda. Na temelju naknadnih informacija u Titovu izvješću može se zaključiti da je on bio katalizator iza kolektivne odluke europskih socijalističkih nacija da prekinu veze s Izraelom tijekom sastanka u Moskvi.
