Doktor Aleksandar Ivković, radiolog, na svom blogu “Ljudi i ostale laži” redovno je objavljivao zanimljive tekstove o medicini i slučajevima iz svoje prakse. Najavio je da neće biti toliko aktivan na blogu, a za kraj je napisao zanimljiv pregled teme koja već vekovima intrigira čovečanstvo.
Nastavlja li se život nakon smrti?Dr. Ivković podijelio je fascinantna vjerovanja o zagrobnom životu iz različitih kultura u svijetu, uz znanstvena istraživanja vezana uz ovu temu. U cijelosti navodi: „Sam pojam života poslije smrti postoji otkad postoji ljudska vrsta. Nalazi se praktički u svim religijama i na svim mjestima.Koncepti unutar abrahamskih vjera široko su prepoznati, što eliminira potrebu da se o njima raspravlja pojedinačno. Svakodnevno smo preplavljeni raznim tvrdnjama o duši, kao i o raju i paklu, u bezbrojnim kontekstima.
- Fascinantno je primijetiti da među tradicionalnim afričkim religijama, osobito u lovačkim i sakupljačkim društvima poput Hadza, nije postojalo vjerovanje u zagrobni život; za njih se smrt smatrala konačnom. Nasuprot tome, u podsaharskoj Africi, kulture poput Yombe, Beng, Yoruba i Ewe razvile su vjerovanje da preminuli nastavljaju živjeti kroz svoje potomke, pridajući veliku važnost imenima koja se daju djeci. To nije značilo povratak duša predaka, već da su se njihove osobine prenosile na temelju odabranih imena. Njihov se duh uvijek smatrao obnovljenim.
Yoruba, Dogon i LoDagoa dijelili su koncepte slične onima u abrahamskim vjerama; međutim, Africi je osobito nedostajalo pojmova raja i pakla, unatoč njihovu uvjerenju da Bog procjenjuje njihove duše post mortem.Mende je vjerovao da osoba doživi dvije smrti tijekom svog života, pri čemu svaka duša živi ukupno deset života. U Wicci se vjeruje da duše prelaze u Ljetnu zemlju, gdje uzimaju vrijeme za odmor, razmišljaju o svojim životnim iskustvima i pripremaju se za svoj sljedeći život.
Zoroastrizam smatra da urvan, vječni duh, napušta tijelo i ostaje iznad glave pokojnika tri dana prije nego što se spusti u podzemni svijet kojim upravlja Yima. Tijekom ovog razdoblja, radosne dobre duše pjevaju Ustavaiti Gathas, dok zle duše sjede kraj stopala tijela, recitirajući Yasna stihove. Dobru dušu karakterizira ljepota, za razliku od ružnoće zle duše. Nakon trodnevnog razdoblja, demon Visaresha dolazi otpratiti zlu dušu do mosta Chinvat, vodeći je u pakao. Yima se smatra prvim kraljem koji je živio na Zemlji, što ga čini prvim čovjekom koji je doživio smrt.
Oni vjeruju da su ta tri dana ključna za osiguranje da čestita duša ne podlegne zlonamjernoj strani prije dolaska na most Chinvat, gdje se odvija konačna presuda od strane Rashua i Sraosha, potencijalno u pratnji Wahmana i Ormazda. Osim toga, svjesni su Miswan Ghata, područja koje postoji između dobra i zla, gdje su duše podvrgnute objema silama. Održava se stalna ravnoteža između dobrog i lošeg.
Društvo za psihološka istraživanja učinilo je početne znanstvene napore da potvrdi određene fenomene 1882. godine, koristeći znanstvenu metodu, posebno kroz rad Williama Crookesa, Henryja Sidgwicka i Williama Jamesa. Nažalost, veliki dio istraživanja je skrenuo prema parapsihologiji, gdje su tvrdnje o posjedovanju tijela i sličnim pojavama bile potkrijepljene.
- Kaže se da je težina duše 21 gram.Istraživanje koje je proveo Duncan MacDougall je zadivljujuće; navodno je utvrdio da duša ima težinu od 21 grama. Međutim, nikakvi kasniji eksperimenti nikada nisu potvrdili ovu tvrdnju.Susan Jane Blackmore tijekom 25 godina provela je opsežna istraživanja parapsiholoških fenomena, naposljetku zaključivši da nijedan znanstveni dokaz ne podupire njihovo postojanje.
Ispričala je kako je doživjela događaj izvan tijela i astralnu projekciju koja je trajala tri sata. Unatoč godinama provedenim u demonstriranju realnosti parapsiholoških pojava, došla je do spoznaje da nije otkrila nikakav znanstveni dokaz. Barbara Roland, koja proučava paralizu sna, primijetila je da Susan predstavlja tipičan slučaj ovog stanja.
Kakva je perspektiva znanosti?Godine 2008. Sveučilište u Southamptonu provelo je istraživanje poznato kao AWERE studija (AWAreness during REsuscitation) u kojem je sudjelovalo 2060 pacijenata u 15 bolnica u Austriji, SAD-u i Velikoj Britaniji. Ovo se istraživanje usredotočilo na istraživanje mentalnih iskustava povezanih s procesom umiranja.
- Istraživanja pokazuju da je 40% osoba koje su se suočile s kliničkom smrću nakon srčanog zastoja zadržalo određenu razinu svijesti. U jednom slučaju, činilo se da je pacijent doživio izvantjelesno iskustvo; međutim, nepostojanje medicinske opreme u prostoriji onemogućilo je provjeru ovog fenomena.
Značajno je napomenuti da svijest ostaje netaknuta nekoliko minuta nakon prestanka rada srca. Osim toga, istraživači su utvrdili da se u određenim slučajevima navedeni računi mogu podudarati sa stvarnim događajima. Pojedinci koji prolaze kroz iskustvo bliske smrti mogu imati različite susrete, ipak ih ne mogu replicirati. Naravno, kada nedostaju konačni odgovori, tipičan je zaključak da su potrebna daljnja istraživanja.Smrt sada nije obilježena samo zaustavljanjem srca, već prije kao nepovratan završetak bioloških funkcija organizma. Čini mi se da je ovo mišljenje sasvim valjano.
Prije nekoliko godina pojavila se hipoteza za koju smatram da je i logična i prilično uvjerljiva, iako još nije dokazana. Ovo istraživanje ukazuje na pojavu sličnu oluji citokina, gdje tijelo učinkovito sabotira mozak kako bi se zaštitilo od teške traume, a počinje u trenutku kada mozak prepozna da je smrt neizbježna.
U tom stanju, svijest se pomiče između različitih područja, čineći vrijeme nepostojećim za pojedinca koji se suočava sa smrću. Kao rezultat toga, svijest “reproducira” sjećanja iz života, što je usko povezano s prethodnim tvrdnjama. Budući da vrijeme postaje nevažno, iskustvo umiranja postaje bezvremeno, nalik vječnom stanju. U konačnici, nakon otprilike 72 sata (ili tri dana), posljednje stanice nestaju, a stanice raka posljednje nestaju.
Sada, raspravimo razloge iza ovog pisanja. Bez sumnje, Freddie Mercury, kultni pjevač grupe Queen, ubraja se među najveće pjevače u povijesti. Iako nas je napustio prije mnogo godina, prije samo dva dana preostali članovi benda predstavili su pjesmu koju je Freddie snimio 1988. godine, ali je do tada bila nedovršena i zagubljena. U svojoj potrazi za pronalaskom materijala za obilježavanje tog razdoblja, naišli su na snimku, ispolirali je, dovršili, napravili neka moderna ažuriranja i potom je objavili.
- Freddy, koji je mrtav, pjeva još jednom. Ovaj put, to je nešto svježe, a ne poznate stare melodije. Za nas koji smo odrasli uz njegovu glazbu iskustvo je nevjerojatno, kao da je ustao iz groba. Svatko bi od nas nedvojbeno poželio uskrsnuti neke svoje ili se ponovno roditi, dajući nam priliku da ispravimo pogreške koje smo učinili. Život je lijep, kaže dr. Ivković.
