Uprkos tome što je inherentan dio života, smrt je nešto čega se mnogi ljudi plaše. Opstaje široko rasprostranjeno vjerovanje u život nakon smrti, a mnogi su uvjereni da naše duše i dalje postoje. Vjerske tradicije tvrde da nakon smrti duša dva dana luta značajnim mjestima i čuva uspomene.
Ovo putovanje nije usamljeno, jer božanska intervencija orkestrira da se vrijeme smrti dogodi kada je pojedinac najspremniji da napusti ovaj svijet. Nakon prva dva dana, duši je dozvoljeno da posjeti voljena mjesta, iako je komunikacija nemoguća bez prisustva tijela. Protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar objašnjava da je komunikacija nemoguća samo energijom duše. Ovo je pravoslavni pogled na putovanje duše nakon smrti, koje traje četrdeset dana. Sveti Makarije Aleksandrijski je istakao važnost molitve trećeg dana nakon nečije smrti. Prema konvenciji, kada je tijelo u stanju mirovanja, anđeo čuvar se manifestira kako bi pomogao u odvajanju duše od njenog tjelesnog suda.
Ovaj anđeo čuvar ostaje sa dušom dok prelazi u novo stanje i okruženje. Duša tada može svjedočiti o svom beživotnom tijelu i shvatiti da uprkos odsustvu fizičkog života, njena osebujna i nezamjenjiva suština ostaje “živa” i neuništiva. Tokom ove faze mogu biti prisutni medicinski radnici u zdravstvenim ustanovama, kao i ožalošćeni najmiliji. Kako je za TV Hram objasnio protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar, u prva dva dana nakon odvajanja duša se oslobađa fizičkog tela i može brzo da putuje sa jednog mesta na drugo. Trećeg dana se veruje da se duša uzdiže na nebo, gde mora da pređe nebesko carstvo dok ne stigne do prestola Boga i Isusa Hrista. Nakon 40 dana, kaže se da je određena konačna sudbina duše: budućnost ili vječne tame ili svjetlosti do vaskrsenja ili konačnog suda. Po odlasku iz fizičkog svijeta, duša se transportuje na jednu od dvije potencijalne destinacije.
Prvo od njih je Carstvo nebesko, gdje se veličina ovog nebeskog carstva otkriva u prisustvu Božjeg prijestolja. Drugo odredište je sumorno prostranstvo očaja i nejasnoće, gdje oni koji nisu uspjeli da ostvare svoju božansku misiju postizanja ljubavi i jedinstva s Bogom neizmjerno pate, praćeni zvucima agonije i škrgutanjem zuba. Tokom predavanja, profesor Stupar je govorio o pojmu božanskih revizora koji su odgovorni za procjenu duhovnog stanja ljudske duše. Ovo je zastrašujući zadatak, jer uključuje opisivanje duhovnog stanja koje je teško artikulirati ljudskim terminima, posebno u pogledu putovanja duše prema Božjem prijestolju. Profesor je takođe istakao đavolje napore da kontroliše čovečanstvo i kako nas Božja milost štiti od štetnih uticaja demona. Ovi entiteti su toliko odvratni i zastrašujući da čak i kratak susret s njima može dovesti do užasne smrti.
