– Jedna tema, o kojoj se itekako može raspravljati, a vjerujemo kada se u istu uključe više sugovornika, da onda dobijemo pravu debatu. Danas na ovu temu gledamo iz ugla vjere, i vjerskog radnika koji daje koliko-toliko logično objašnjenje gdje ide ljudska duša nakon 40 dana…
U skladu s božanskim planom, vrijeme odlaska s ovoga svijeta je unaprijed određeno i predstavlja vrhunac spremnosti. Milost Božja omogućila joj je dva dana nesputane slobode da ponovno posjeti draga mjesta i voljene pojedince. Iako nema fizički oblik, ona prolazi kroz putovanje duše tijekom prvih 40 dana nakon odlaska, nesposobna izravno komunicirati s onima koji su joj dragi. Prema učenju svetog Makarija Aleksandrijskog, od ključne je važnosti posvetiti se molitvi treći dan nakon nečije smrti. Kada dođe trenutak smrti, pojavljuje se anđeo koji vodi dušu, zajedno s pojedinčevim anđelom čuvarom, kroz odvajanje duše od fizičkog tijela.
- Nakon toga, duša ulazi u novo carstvo i doživljava drugačije postojanje. Iako se tijelo čini beživotnim i mrtvim, bit osobe, njezin osebujni i nezamjenjivi identitet, ostaje “živ” jer je osoba vječna i ne može se uništiti. Nakon njegove smrti, uobičajeno je da pojedinac svjedoči tužnim suzama voljenih osoba. U slučaju da se smrt osobe dogodi u bolničkom okruženju, oni također mogu promatrati prisutnost medicinskih stručnjaka i osoblja. Nakon što je oslobođena ograničenja fizičkog oblika, duša doživljava novootkrivenu agilnost, što joj omogućuje brzo prelaženje različitih mjesta unutar početnih četrdeset osam sati.
Nakon tri dana, duša kreće na nebesko putovanje, obilazeći nebeske sfere dok ne stigne do božanskog prijestolja Isusa Krista. To je 40. dan kad duša mora napraviti ključni izbor između prihvaćanja sjaja svjetla ili prepuštanja sjenama tame do vremena Uskrsnuća ili Došašća. Ova odluka ima golemo značenje jer određuje konačnu sudbinu duše. Dodatno, vrijedno je napomenuti da samo iskustvo obuhvaća drugu dimenziju poznatu kao klinička smrt, u kojoj se duša privremeno odvaja od fizičkog tijela prije nego što se vrati u njega.
Ovu razliku ne smijemo zanemariti, jer ona predstavlja sasvim poseban fenomen. Što se može očekivati tijekom početnog razdoblja od 40 dana? Konvencionalni koncept vremena primjenjuje se na ljudska bića, ali duša djeluje na određenoj vremenskoj skali, koja ovisi o tome kako je preminula osoba hranila svoju dušu. Ta se prehrana može postići njegovanjem božanskih vrlina i primanjem božanskih blagoslova koji donose slavu Bogu.
Nasuprot tome, ako netko zanemari svoje odnose s bližnjima i Bogom, njihova bi se duša mogla naći u oskudici i ožalošćenosti. Postavlja se pitanje: postiže li duša svetost tijekom svog zemaljskog postojanja baveći se božanskim obredima i molitvama ili ustraje u stanju osiromašenja i bijede? U rasponu od četrdeset dana duša se nalazi u društvu dvaju nebeskih bića – anđela čuvara dodijeljenog prilikom krštenja i anđela kojeg je Bog poslao da otprati dušu dalje.
U ovom razdoblju, duša je vođena, bilo da svjedoči sjaju neba i božanskog prijestolja, ili u kraljevstvo gdje njena konačna težnja i svrha, a to je postizanje ljubavi i jedinstva s Bogom, ostaje neispunjena. Ako duša ne postigne svoj cilj, zabranjeno joj je ući u ponor tame, gdje prevladavaju zvukovi jadikovke i tjeskobe. Oba su područja razotkrivena pred dušom, naposljetku je dovodeći do Krista, koji određuje njezino daljnje odredište. Tijekom predavanja profesor Stupal zadubio se u temu nebeskih carinika, koji u svom nebeskom svojstvu minuciozno ispituju bit duše – fenomen koji je neopisiv kada se pokušava artikulirati u okvirima ovozemaljskog jezika. Nadalje je izložio duboki susret uzdizanja vlastite duše do božanskog prijestolja.
Nadalje, naglasio je da demoni nemilosrdno nastoje uhvatiti pojedince u zamku, ističući dobronamjernu Božju providnost koja nas štiti od njihovog jezivog i alarmantnog obličja, koje bi nedvojbeno ulijevalo strah kad bi ih promatrali. Unutar carstva neba, demoni nalaze svoje prebivalište, uzrokujući golemu nevolju dušama u pratnji anđela. Ta se zlonamjerna bića predstavljaju duši na odbojan način, ulijevajući osjećaj straha i nelagode. Prema Currierovom izvještaju, grešniku koji je zalutao od pravednosti pristupili su riječima: “Ti pripadaš našim redovima, pridruži nam se i prigrli naše puteve.
Tijekom tog određenog vremenskog okvira, duša prolazi kroz temeljito ispitivanje, ploveći kroz putovanje prema Božjoj božanskoj prisutnosti. Ovo putovanje, simbolično predstavljeno cestarinama i kušnjama, obuhvaća prepreke koje duša mora savladati, ne u fizičkom smislu, već više metaforički. Dodatno, naglašeno je da je krajnji cilj svake molitve olakšati dušu.neometano zajedništvo s Gospodinom, koji utjelovljuje kvalitete ljubavi, suosjećanja, milosrđa i pravde.
U Sotoninoj nemilosrdnoj potrazi da naseli pakao, njegov krajnji cilj je izazvati Krista na Sudnjem danu, izazivajući ga da spasi ne samo čovječanstvo nego i pale anđele. Đavlova želja je da bude spašen bez potrebe za pokajanjem ili bilo kakvom preobrazbom svoje zle prirode. Unatoč početnom padu zbog ponosa, demoni nemaju interesa tražiti iskupljenje; njihov jedini cilj je osigurati vlastito spasenje bez podvrgavanja ikakvim promjenama ili grižnji savjesti. Nakon što prođe 40 dana, što će biti s dušom? Kad duša pobjedi nad namamkom đavla, koji lukavo šapće “Ti pripadaš nama i tvoj dolazak željno iščekujemo…”, ona se sa zebnjom približava Bogu.
Upravo u ovom trenutku otkriva se duboka Božja pravda. Ovo otkrivenje služi kao podsjetnik čovječanstvu da cijeni svoje zemaljsko postojanje, budući da će uskoro stajati pred samim Bogom. Čin pokajanja ima veliku važnost, jer je rečeno da “što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebu, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebu”. Ulaganjem vlastitog života pojedinac stječe novi pogled na pravu bit svog postojanja. Tijekom 40. dana svaki čin suosjećanja i naklonosti u koji se uključimo bit će uzet u obzir.
- Upravo na ovaj dan, tijekom međuprocjena prije Uskrsnuća i Sudnjeg dana, postat će jasno tko će dobiti ulazak u Kraljevstvo Božje, a tko će biti bačen u tamu. Dakle, naši dragi imaju mogućnost uvelike utjecati na našu sudbinu svojim molitvama i kreposnim djelima tijekom ovih 40 dana. Zabilježeni su slučajevi viđenja tijekom stanja kliničke smrti. Povremeno, u skladu sa svojim božanskim planom, Gospodin posjeduje sposobnost vratiti duše u njihova fizička tijela čak i ako još nisu pripremljene za sud. Otac Perseus ispričao je priču o ženi koja je, opterećena sramom, odbijala priznati svoje grijehe i vjerovala je da će jednostavna molitva Blaženoj Majci biti dovoljna.
Međutim, tri dana nakon njezine smrti, Gospodin ju je uskrisio i ona se odmah obratila svećeniku, priznajući da je njezino vrijeme na zemlji ograničeno i da želi odrješenje. S oproštenjem grijeha mirno je otišla s ovoga svijeta. U Božjoj je moći razabrati našu spremnost na iskušenja i udijeliti nam neobičan dar povratka naših duša u naše zemaljske posude.
