Po dolasku na groblje, mnogi ljudi se nađu u dilemi odakle da počnu, što često dovodi do grešaka. Čini se da Srbi imaju jedinstvenu nebrigu prema počivalištima svojih najmilijih. Njihov odnos prema grobnim mestima karakteriše izrazita nebriga, koja uključuje neobeležavanje i neodržavanje ovih sakralnih mesta.
- S druge strane spektra, pojedine regije u Srbiji imaju potpuno drugačiji pristup. Oni ukrašavaju groblja raskošnim spomenicima i nedavno izgrađenim kapelicama koje nevjerojatno podsjećaju na udobne kolibe. Ovi ekstravagantni izlozi uključuju čak i kućanske predmete poput hladnjaka, televizora i kreveta. Međutim, ključno je zadržati jednostavnost i uključiti kršćanski simbol, poput križa, kako bismo ispravno odali počast našim preminulim voljenima.
Primarni fokus Crkve nije na određenim pogrebnim službama ili običajima ukopa, već na štovanju i sjećanju na pokojnika. Opskrba osnovnim namirnicama poput žitarica i vina, kao i održavanje svečanosti samog pogrebnog obreda ključni su elementi za Crkvu. Tijekom cijelog pogreba svećenik moli molitve za utjehu i oproštenje grijeha pokojnikove duše. Važno je prepoznati značaj spomenika stvorenih od kuće do groblja, jer ti činovi sjećanja služe kao oblik molitve.
Po dolasku na groblje preporuča se zapaliti svijeću i moliti se za pokojnika. Međutim, neki običaji vezani uz sahrane u pojedinim dijelovima Srbije su nepotrebni, štetni i protivrečni crkvenim načelima. Ti običaji uključuju kupnju pogrebnih vijenaca i podjelu darova svim prisutnima. Nažalost, postalo je sve češće svjedočiti pretjeranom izlaganju hrane i pića tijekom pogrebnih ceremonija, pretvarajući turobnu prigodu u svečanu gozbu.
-
Čin preobraženja pokojnika, iako ga mnogi smatraju uvredljivim, još uvijek se prakticira u pojedinim krajevima Srbije. Nakon posjeta groblju, pojedinci se okupljaju u dvorištu kako bi sudjelovali u kolektivnom ritualu pranja ruku. Kao dio ove ceremonije, oni izvlače komadić ugljena iz tinjajućeg žara, drže ga dlanovima i raspršuju pepeo po svojim tijelima. Ova tradicija je nastala u vrijeme kada su Srbijom harale zarazne bolesti, ali u današnje vrijeme više se ne smatra neophodnom.
Sjećanje na pokojnike, koje se događa četrdeset dana nakon njihova smrti, prati niz običaja. Među tim običajima je i svečano klanje “duše brave”. Važno je pojasniti da se ova posebna tradicija razlikuje od bilo koje vjerske ili crkvene prakse. Osim toga, često se organiziraju službene proslave kako bi se odala počast spomen-službama. Dok su neke tradicije s vremenom nestale, još uvijek postoje mnoge koje opstaju i prenose se s jedne generacije na drugu. Od ovih trajnih običaja posebno značenje imaju oni vezani uz značajne životne prekretnice – od trenutka rođenja i krštenja do posljednjeg ispraćaja i vječnog počinka. Na groblju Rina ciklus života završava, ali to ne znači kraj ili zaborav. Naši dragi i dalje ostaju u našim mislima i dragim sjećanjima. Kad god posjećujemo njihove grobove, odajemo počast i sjećamo ih se.
Značaj pogrebnih običaja kod nas je neosporan. Netko bi se mogao zapitati, kada je primjereno ići na groblje, a kada je nepotrebno? Kršćanski sustav vjerovanja stavlja snažan naglasak na našu obvezu odavanja počasti i očuvanja uspomene na naše pretke. Najučinkovitiji način ispunjavanja ove dužnosti je kroz molitvene razgovore s njima, prisjećanje dragih trenutaka koje smo dijelili i, naravno, posjete njihovom vječnom počivalištu.
Pojedinci mogu krenuti na hodočašće na groblje prema vlastitom nahođenju, bez potrebe za bilo kakvim službenim ceremonijama ili spomendanima unutar crkve. Vrijeme posjeta groblju može biti posebno zbunjujuće tijekom značajnih vjerskih obreda poput Božića i Uskrsa. Mnogi smatraju da je neprimjereno odavati počast pokojnicima u ove blagdanske dane, no to je uvjerenje zapravo neutemeljeno.
