Osim osobnog imena koje su nam dali naši roditelji, a koje služi kao identifikator pojedinca, prezime nosi značajno značenje vezano uz naše nasljeđe i podrijetlo. Pojam prezimena pojavio se u drugoj polovici 14. stoljeća. Unutar slovenskih kultura u tvorbi prezimena korišteni su različiti sufiksi. Prevladavajući sufiks -IĆ prenosi ideju malenosti i mladosti, dok sufiks -VIĆ označava lozu ili porijeklo od određene osobe.
Većina srpskih prezimena prepoznaje se po dodatku sufiksa -ić. Ovaj slovenski deminutivni sufiks prvenstveno se koristi za tvorbu patronimskih i majčinskih imena. Otprilike dvije trećine srpskih prezimena završavaju ili na -ić ili -vić. Nesrazmjer u prezimenima između Srba koji žive u Srbiji i Srba iz drugih krajeva prvenstveno proizlazi iz činjenice da su jedan skup imena uspostavile srpske vlasti u skladu s nacionalnom tradicijom, dok su drugi skup imena odredile strane vlasti. Unatoč nedostatku bilo kakve obiteljske veze, značajan broj srpskih obitelji dijeli ista prezimena.
Podrijetlo prezimena može varirati, a često se izvodi prema imenu rodonačelnika obitelji. Obično je to ime oca, djeda ili drugog muškog pretka u izravnoj liniji podrijetla. Međutim, rijetki su slučajevi gdje je prezime izvedeno od ženskog pretka. Nije uvijek potrebno da “utemeljitelj prezimena” bude u krvnom srodstvu; to također može biti netko poput posvojitelja, skrbnika ili dobročinitelja. Prezimena se mogu temeljiti i na značajnim osobinama pretka ili mjestu gdje obitelj živi ili je porijeklom, kako objašnjava Trifun Pavlović u svom članku “Srpski tić se preziva ić”. Isto tako, kada spomenemo pojmove kum ili kuma, mnogima se prva pomisao nameće doživotni suputnik, netko tko će uvijek ostati vjeran i pouzdan. Kumovi vezu prijateljstva uzdižu na znatno dublju vezu, nalik na obiteljsku.
U srpskoj kulturi koncept kumstva ima duboko poštovanje i postoje uvjerljivi razlozi zašto se nikada ne odbacuje. Uloga kumova proteže se kako na duhovno srodstvo, gdje mogu služiti kao duhovni vodič djetetu tijekom krštenja, tako i na društveno srodstvo, gdje djeluju kao svjedoci sjedinjenja dviju osoba u braku. Ali jeste li ikada razmišljali o posljedicama odbijanja ponude da postanete kumstvo?
Postoji vjerovanje da će odbijanje uloge kuma na vjenčanju rezultirati životnom nesrećom i nemogućnošću pronalaženja srodne duše, jer označava odbijanje svjedočenja pred Bogom i drugima o zajednici dviju osoba.
Uz tugu koja se proživljava u stvarima srca, kumstvo se prihvaća i zbog izbjegavanja doživotne samoće koja ga prati. Oni koji odbiju ulogu naći će se bez pravog suputnika uz sebe. Nadalje, postoji uvjerenje da pojedinci koji odbiju sponzorirati krštenje djeteta nikada neće doživjeti ponovno rođenje, jer nisu bili spremni preuzeti značajnu duhovnu odgovornost.
