Groblja su postojala od najranijih civilizacija. Prve grobnice bile su jednostavne rupe u zemlji, dok su se s vremenom razvijale u kompleksne strukture koje odražavaju verovanja i kulturološke vrednosti određenog društva. Na primer, u starom Egiptu grobnice su bile monumentalne, kao piramide, jer su verovali u život posle smrti i značaj pripreme za zagrobni život. U srednjem veku, groblja su se obično nalazila uz crkve, a hrišćanske tradicije sugerišu da bi groblje trebalo biti sveto mesto, jer se verovalo da je to prolaz između svetog i ne-svetog sveta.
Filip, sredovječni muškarac, doživio je dubok šok kad je otišao na groblje u Lyonu kako bi odao počast svojim roditeljima. Ono što je trebao biti trenutak tišine i sjećanja, pretvorilo se u neočekivanu i emotivnu situaciju kada je na mjestu gdje su bili pokopani njegovi roditelji zatekao samo praznu rupu ukrašenu plastičnim cvijetom. Filip se s tugom prisjeća da je vjerovao kako je možda pogrešno došao do groba, no ubrzo je shvatio da se nešto mnogo ozbiljnije dogodilo. Taj trenutak šoka duboko ga je potresao, jer je pomislio da je možda izgubio tragove svojih najbližih, no ubrzo je shvatio da je stvar puno ozbiljnija nego što je mogao zamisliti.
Šokantno otkriće: prazna parcela umjesto groba
Filip i njegova supruga Martine posjetili su groblje Loyas, smješteno u 5. arondismanu Lyona, u zimsko jutro, kako bi se prisjetili svojih preminulih roditelja. Nakon što su šetali stazama okruženim brojnim spomenicima, Filip se zaustavio pred parcelom za koju je vjerovao da je grob njegovih roditelja. Međutim, na tom mjestu nije bilo spomenika, već samo plastični cvijet na tlu. Isprva je pomislio da je možda pogrešno skrenuo, no ubrzo je shvatio da je na tom mjestu nekada bio grob njegovih roditelja, koji je sada nestao.
Filip napominje da nikada nije primio obavijest od gradske uprave o promjenama vezanim za grobove njegovih roditelja. Kaže kako je bio obaviješten samo o produljenju koncesije za ukop, no čini se da nije bio dovoljno jasno informiran o eventualnim posljedicama ako se koncesija ne obnovi. Izrazio je šok i duboko razočaranje, pitao se: „Zašto bi se rušio već uređen grob? Pokojnici se ne odbacuju na takav način, bez obavijesti obitelji.“
Izmještanje posmrtnih ostataka bez obavijesti
Nakon što je otkrio praznu parcelu, Filip je saznao da su posmrtni ostaci njegovih roditelja premješteni u kosturnicu na drugom groblju, a spomenici i ostali predmeti sa starog groba odbačeni. Filip je osjećao ogromno razočaranje i poniženje jer je osjećao da je ponovno izgubio roditelje na način koji nije očekivao. „Redovno smo obilazili mezar“, izjavio je, napominjući da je obitelj uvijek pazila da grob ne bude napušten bez nadzora. Za Filipa, gubitak roditelja na ovaj način ponovno je otvorio vrata tugovanja i bola, jer nije mogao vjerovati da su posmrtni ostaci njegovih voljenih tretirani tako nehajno. „Kao obitelj, nikada nismo odustali od toga da sačuvamo uspomenu na njih“, dodao je.
Gradske vlasti objašnjavaju postupanje prema koncesijama
Gradske vlasti u Lyonu iznijele su svoju stranu priče. Prema njihovim tvrdnjama, obavijest o isteku koncesije bila je objavljena još 2006. godine, a pravo na grob prestalo je 2007. godine. Prema zakonima koji reguliraju groblja, obitelji imaju rok od dvije godine da obnove pravo na grob, nakon čega grobno mjesto postaje slobodno za grad. Filipa, međutim, nije bilo, jer obitelj nije reagirala niti platila obnovu koncesije, pa je grad preuzeo mjesto prema važećim pravilima. Gradske vlasti ističu da su poštovale zakonske procedure, no Filip smatra da je postupak bio nejasno objašnjen i smatra da su trebali poduzeti dodatne korake kako bi obavijestili obitelj na jasniji način.
Filipova želja da se očuva sjećanje
Filip sada nastoji dobiti dio posmrtnih ostataka svojih roditelja kako bi im mogao odati počast na način koji smatra ispravnim. Iako grad smatra da su ispunili zakonske obveze, Filip se ne slaže s načinom na koji su postavljeni uvjeti za obnovu koncesije i smatra da su prava obitelji trebala biti bolje zaštićena. „Bez obzira na zakonske propise, groblje je mjesto za razmišljanje o onima koje smo izgubili“, rekao je Filip, pokazujući koliko mu je stalo do sjećanja na roditelje i koliko je emotivno pogođen cijelim događajem. Njegova borba za ostvarivanje prava nad posmrtnim ostatcima traje, a Filip je odlučan u namjeri da se izbori za dostojanstveno poštovanje svojih roditelja.
Zaključak
Ova situacija, koja se može činiti kao nesretna administrativna pogreška, pokazuje koliko je važno jasno komunicirati s obiteljima o važnim pitanjima vezanim za grobove i koncesije. Iako gradske vlasti poštuju zakonske okvire, Filipa i njegovu obitelj pogodila je činjenica da nisu bili dovoljno informirani o postupku. Gubitak roditelja i ponovno suočavanje s tugom na ovakav način dodatno je opterećen birokratskim nesporazumima, što pokazuje koliko su obitelji ranjive u trenucima tuge i gubitka. Filipa je cijela situacija emocionalno iscrpila, no odlučan je da se bori za poštovanje i očuvanje sjećanja na svoje roditelje.
