Srbijanski glumac Dragomir Bojanić Gidra dobio je priznanje ulogom gospodina Žike Pavlovića u serijalu filmova “Lude godine”, ulogom koja je odredila njegovu karijeru. Rođen u Kragujevcu 13. lipnja 1933., a preminuo u Beogradu 11. studenog 1993., ovaj glumac je u mladosti doživio gubitak oba roditelja. Majka Novka umrla je od tuberkuloze, a otac Jovan, oficir srpske vojske, tragično je stradao. Za vreme boravka u Kragujevcu stekao je srednju školu za preradu mesa, voća i povrća. Dodatno je stekao kvalifikaciju na Kemijsko-tehnološkom smjeru STŠ Kragujevac.
Nakon što se zaposlio u Tvornici konzervi “Crvena zvezda”, posvetio je godinu dana radu prije nego što se posvetio svom pravom pozivu. U to je vrijeme otkrio svoju strast prema glumi, koja će oblikovati putanju njegova života. Prepoznavši njegov talent, kolege iz kragujevačkog Narodnog pozorišta velikodušno su udružili sredstva kako bi mu kupili odijelo i kartu za Beograd. Uz tu podršku otputovao je u glavni grad i uspješno položio prijemni ispit na cijenjenoj Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju.
Po prijemu u razred profesora Raše Plaovića srdačno ga je dočekao i smjestio ga sam profesor, koji je čistačicama naložio da mu otvore spremište za metle. Kako mu je glumačka karijera u velikom uzletu, kako u kazalištu tako i na filmu, uživio se u brojne uloge, što je u konačnici dovelo do odluke da ne završi studij. Upravo tijekom studija na Akademiji susreće mu se dvije godine starija talentirana glumica Ljiljana Kontić, koju su od milja zvali Ljalja. Unatoč njezinim angažmanima u užičkom i vršačkom kazalištu nakon diplome, njihova je veza opstala. Godine 1966. Ljiljana i Gidra izmijenili su zavjete i službeno postali muž i žena. Četiri godine kasnije, njihovo se veselje umnožilo dolaskom kćerkice Jelene. Nestrpljivo iščekujući rođenje njihovog djeteta, glumac je stajao ispred rodilišta, praćen glazbenicima kako bi obilježio posebnu prigodu.
Njegova predanost obitelji bila je nepokolebljiva, a svoju je kćer obasipao obiljem ljubavi i privrženosti. Za vrijeme snimanja filma “Vjenčanje” u Moskvi čak ju je imao čast i krstiti. Jelena je, baš kao i njeni roditelji, imala strast prema glumi. Unatoč dvama razvodima, Ljiljana i Gidra uvijek su se vraćali jedno drugome, ne mogavši zamisliti odvojeni život. Ljiljana, okosnica njihovog kućanstva, žrtvovala se u vlastitoj karijeri kako bi održala sklad u obitelji. Gidra je to prepoznao i cijenio te je često dovodio svoju ženu i kćer na filmske setove kako bi izbjegao dulju razdvojenost. Kolege su ga obožavali, opisujući ga kao “urnebesnog glumca sa zaraznom voljom za životom”.
Gidra, omiljena osoba u industriji zabave, bio je poznat po svojoj nepokolebljivoj podršci i usmjeravanju mladih glumaca. Posebno je Petar Božović Gidru i njegovu suprugu doživljavao kao roditeljske figure, jer je njihova prisutnost u njegovom životu naglo prekinuta. Nikola Kojo u intervjuu je ispričao dirljivu anegdotu kako ga je Gidra posjetio tijekom odsluženja vojnog roka u Raškoj davne 1986. godine. Družili su se u lokalnoj birtiji, uživali u hrani i piću, a Gidra mu je čak i velikodušno nudio novac. Gidra je tvrdio da ima druge obveze za posjet, no zapravo je došao isključivo zbog Nikole. Gidra je bio veseljak i slobodoumna osoba, poznat po svom boemskom stilu života i sposobnosti da izmami osmijehe na lica svih na koje naiđe. Nikola je otkrio i da je Gidra svojedobno bio uhićen jer je pričao viceve o bivšem vođi Titu. No, kada su ga Nikola i drugi otišli posjetiti tijekom zatočeništva, zatekli su ga kako policajce zabavlja istim šalama.
Nakon što mu je dijagnosticiran rak jetre, bio je na jednomjesečnom liječenju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Tragično je preminuo 11.11.1993.
Nakon smrti pokopan je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Desetak godina kasnije na vječnom počinku pridružila mu se supruga koja mirno počiva uz njega. Unatoč teškoj bolesti, uspio je razveseliti i nasmijati i ranjene vojnike i medicinske sestre u bolnici, koje su ga ljubazno i diskretno opskrbile cigaretama.
