Godinama slušam njegovu “Oprosti za sve”. Mislio sam da je shvatio razlog iza svojih opravdanja – neprestano se obvezuje, zacrtavamo planove, ali na kraju se ništa ne ostvari, zbog čega se osjećam glupo – i da će na kraju donijeti neke promjene. Priznavanje toga zahtijeva previše vremena.
U jednom trenutku sam se raspitao za razlog njegove isprike. Odgovorio je da nije siguran, ali je priznao moj bijes, unatoč tome što nije mogao točno odrediti problem (doslovno sam mu pokazao problem). Na kraju, nemam više zahtjeva u vezi s ovim pitanjem.
BONUS TEKST:
U 30. godini života od teške bolesti preminuo je Neša Leptir. Poznat kao Nenad Radulović, bio je rock glazbenik koji je predvodio bend “The Last Butterfly Game”, a preminuo je 1990. Ipak, njegove bezvremenske pjesme i dalje odzvanjaju i danas se često čuju na brojnim glazbenim natjecanjima.
Bezvremenske klasike kao što su “Nataša”, “Vrati se”, “Srce od meda”, “Umiru jeleni” i “Grudi Balkanska” on je oživio, nastavljajući da i sada bude duboke emocije u nama. Iako dio Indexovog radijskog teatra, njegove su predstave zadržale sposobnost da nas natjeraju na suze od smijeha. Osamdesetih je u Beogradu bio omiljena ličnost. Zatim se neočekivano razbolio — dijagnosticiran mu je rak.
U dobi od 30 godina preminuo je, ostavivši za sobom posljednje riječi koje su istinski dirljive. Zabilježeno je da je samo dvadeset minuta prije njegove smrti, na pitanje: “Kako se osjećaš?” odgovorio je s osmijehom, izjavivši: “Pa, ja stvarno ne znam igrati nogomet.” Ovaj se trenutak spominje kao dokaz da su njegova poznata vedrina i smisao za humor ostali s njim do njegovih posljednjih trenutaka.
Priča također pripovijeda o događaju u kojem je pokazao svoje pjevačke i glumačke sposobnosti na VMAs, neposredno prije operacije tumora na mozgu. Dok je anestezija počela djelovati, duhovito je oponašao Slobodana Miloševića, dajući medicinskom osoblju šaljivu instrukciju: “A sad svi na svoje zadatke! I lezite.” Neša Leptir se doista uhvatio u koštac sa svojom nesrećom na osebujan način, pazeći da ni on ni njegova okolina ne podlegnu sentimentalnosti. Međutim, to ne znači da je on sam bio slobodan od kontemplacije tame.
Rečeno je da je svoju posljednju poruku napisao na poleđini liječničkog recepta samo dan prije svoje smrti. “Čini mi se da je vrijeme na čekanju, dajući mi odgodu od misli o vječnoj tami. Kada dođe trenutak da krenem na svoje putovanje, kupit ću karte za nevjerojatna mjesta.” To je bila stvarnost koju je skrivao iza svog osmijeha dok je počivao na samrtnoj postelji.
Na VMA sam ga promatrao kako odlazi iz kuta sobe. Iz tog kuta bolničke sobe jasno sam svjedočio početku njegova putovanja. Upravo u tom trenutku jato ptica poletjelo je s krošnji stabala ispred prozora. Taj mi se prizor urezao u sjećanje, kao da se ponovno odvija preda mnom.
Ostaje mi nejasno što postoji “tamo” u budućnosti. No, vjerujem da shvaća… Moj brat je uvijek zamišljao dvije stvari: plavi bicikl i vjetar koji ga nosi. Sada sam uvjeren da vozi nebeski plavi bicikl, a prati ga taj isti božanski vjetar – rekao je Željko, Nešin brat, u razgovoru za Novosti.
