– Za danas jedna tema, koja je postala problem današnje populacije, a to je gojaznost i višak kilograma. Jednostavno, tempo života je danas takav da se jako loše jede, hrana bogata vlaknima je također rijetka pojava, a danas doktor Nestorović daje neke savjete na ovu temu….
Pretilost pogađa značajan dio globalne populacije, što predstavlja stalni izazov u održavanju zdrave težine. Posljedično, brojne bolesti nastaju kao rezultat, naglašavajući najveću važnost pojedinaca koji marljivo prate svoju težinu i unos prehrane. Prirodna sklonost tijela da skladišti masnoću predstavlja ogromnu prepreku kada je u pitanju skidanje kilograma. Unatoč mnoštvu pristupa nakupljanju sala, otkrivanje učinkovite metode za njegovo uklanjanje i dalje nam izmiče.
- Posljedično, postizanje i održavanje zdrave tjelesne težine može se pokazati kao zastrašujući zadatak, koji često rezultira osjećajem gladi, nezadovoljstva i očaja, aspektima koji se često zanemaruju. Prema riječima prof. dr. sc. Branimira Nestorovića, postoji tendencija da priroda naginje pretilosti, a postoje i brojni dokazi koji govore da osobe s prekomjernom tjelesnom težinom često pokazuju višu razinu energije. Nedavno se osvrnuo na objavljenu studiju koja je otkrila da osobe koje su umjereno pretile i podvrgnute su značajnim kardiokirurškim zahvatima imaju dvostruko višu stopu smrtnosti od mršavih pacijenata.
Obrazloženje iza toga je ukorijenjeno u ideji da je skromna količina masti ključna za regulaciju tjelesne temperature i postizanje idealne težine. Kako bi se klonio štetnih učinaka prekomjerne tjelesne težine, upozorava na pretjeranu konzumaciju kalorija i umjesto toga ističe važnost konzumacije visokokvalitetnih kalorija, kao što je doručak bogat proteinima, kao i raznoliko voće i povrće. Uvažavajući izazove koje donosi pridržavanje strogih režima ishrane, često iznosi osobnu priču iz knjige Vokija Kostića “Kako sam se hranio”.
U ovoj anegdoti Kostić se prisjeća razdoblja kada su mu liječnici savjetovali da se ne konzumira masna hrana, pa je tako uspio samo skladati melankolične melodije za film “Ko to tamo peva”. Međutim, kad si je dopustio uživati u ukusnom janjećem butu popraćenom krumpirom, njegov se kreativni tok vratio i uspio je producirati kompletan soundtrack za film. Ova zadivljujuća priča služi kao snažan dokaz neporecive veze između hrane i njegovanja umjetničkog izražavanja.
Prema njegovom prijedlogu, tipičan dnevni režim prehrane uključuje suzdržavanje od konzumiranja bilo čega osim vode ili nezaslađenog čaja nakon 18 sati. Dodatno, pridržavajući se pravoslavne tradicije, uobičajena praksa je dvodnevni post, pri čemu se dva puta tjedno unosi samo 500 kalorija. Režim posta koji predlaže Nestorović prilično je jednostavan s obzirom na to da je prosječnoj osobi za osnovne tjelesne funkcije potrebno oko 2000 kalorija. Kako biste izbjegli napadaje gladi i pretjerano uživanje, preporučuje konzumiranje zobene kaše i skromnog asortimana voća dva puta tjedno. Nadalje, on ističe sposobnost jačanja imuniteta dana posta.
Opsežna znanstvena istraživanja nepobitno su pokazala da sam čin uzimanja hrane pokreće lučenje dopamina, neurotransmitera odgovornog za stvaranje ugodnih osjećaja u nama. Izazov s kojim se suočavaju pojedinci koji se bore s pretilošću proizlazi iz njihove sklonosti pretjeranoj konzumaciji hrane, što dovodi do pada proizvodnje dopamina. Posljedično, oni se nalaze primorani konzumirati veće količine hrane kako bi postigli isti stupanj zadovoljstva.
Nadalje, osobe koje pate od ovog stanja imaju smanjenu proizvodnju leptina, hormona koji prenosi osjećaj sitosti, što rezultira upornim osjećajem gladi čak i nakon konzumiranja obroka. Za rješavanje ovog problema dr. Nestorović preporučuje uključivanje cjelovitih žitarica u prehranu nakon obroka jer imaju sposobnost poticanja lučenja irisina, hormona ključnog za održavanje uravnotežene razine inzulina. Za borbu protiv učinaka povišenih razina inzulina koji izazivaju glad, uključivanje cjelovitih žitarica u vašu prehranu i uživanje u čaši crnog vina nakon jela može biti korisno.
Naša težina određena je jednostavnom jednadžbom koja uključuje kalorije koje konzumiramo, skladištimo i sagorijevamo. Na ovu jednadžbu utječe kombinacija našeg genetskog sastava i epigenetike, koja obuhvaća i naslijeđene osobine i čimbenike okoliša. Fascinantno je primijetiti da neki pojedinci mogu uživati u sladoledu, kolačićima i drugim poslasticama bez debljanja, dok se čini da se drugi debljaju bez obzira na unos hrane.
Naš genetski sastav, potrošnja kalorija, razina fizičke aktivnosti i potrošnja energije u mirovanju igraju ulogu u određivanju načina na koji se kalorije distribuiraju i sagorijevaju u našim tijelima. Tijelo pohranjuje sav višak kalorija kao mast, koja se zatim nakuplja u specijaliziranim stanicama poznatim kao masno tkivo. Međutim, kada unosimo manje kalorija nego što naše tijelo zahtijeva ili se bavimo tjelesnim aktivnosti koja sagorijeva više kalorija, naše tijelo počinje trošiti pohranjenu masnoću.
Naš će se struk smanjivati kako se masne stanice smanjuju. Genetski čimbenik igra značajnu ulogu u prevalenciji pretilosti, utječući na više čimbenika koji pridonose njenom nastanku. Ti čimbenici obuhvaćaju regulaciju apetita, osjećaj sitosti, brzinu metabolizma, sklonost određenoj hrani, raspodjelu tjelesne masti i sklonost pribjegavanju hrani kao sredstvu za suočavanje sa stresom. Stupanj do kojeg genetika utječe na tjelesnu težinu uvelike se razlikuje od osobe do osobe. Istraživanja pokazuju da kod nekih pojedinaca geni uzrokuju samo 25% predispozicije za prekomjernu težinu, dok kod drugih genetski čimbenici doprinose čak 70% do 80%.
Svojim ponašanjem, izborom načina života, vanjskim utjecajima, tjelesnom aktivnošću, prehrambenim preferencijama i razinama stresa, imamo mogućnost manipulirati našim genima koristeći se načelima epigenetike. Ovaj nevjerojatan fenomen ilustrira se kada neindustrijalizirane kulture prigrle tradicionalnu zapadnjačku prehranu i brzo debljaju. Ključno je priznati da iako njihov genetski sastav ostaje nepromijenjen, poruke i vanjski utjecaji koje prenose na svoje gene doživljavaju epigenetske promjene. U biti, iako genetski elementi utječu na sklonost debljanju, oni ne osiguravaju njezinu manifestaciju.
