Bijelo dugme je definitivno najveća pop rok grupa koja se ikada pojavila na ovim prostorima. Predvođena genijalnim Goran Bregovićem, koji je bio mozak cijeloga benda, pjevači su se redali kao na traci, a hitovi su išli jedan za drugim. Raspad benda bio je tik pred raspad Jugoslavije, kraj 80 godina prošloga vijeka.
Prošlo je 46 godina otkako je Bijelo dugme objavilo svoj debi studijski album.
Album je privukao značajnu pažnju ne samo zbog svojih pjesama, već i zbog provokativnog omota s muškom rukom na ženskoj zadnjici. Dragan S. Stefanović, poznati sarajevski slikar, bio je među pionirima dizajnera omota albuma u bivšoj Jugoslaviji. Njegov prvi zapaženi projekat bila je zloglasna obrada debitantskog albuma najomiljenije jugoslovenske rok grupe u istoriji. Priča se da su brojni stariji Beograđani upali u gradsku knjižaru “Kultura”, gde se ploča prodavala, izražavajući negodovanje rečima “Kakva je to kultura u vašem izlogu?” U međuvremenu, Stefanović je u više intervjua podijelio zabavnu anegdotu o ljubomornom dečku njegove djevojke koji ga nemilosrdno proganja na Radio Sarajevu, tražeći da zna da li je svjestan da mu je djevojka pozirala za naslovnicu albuma. Kada je Stefanović potvrdio njenu umešanost, dečko joj je ošamario i izrazio zahvalnost.
Stefanovićeva sposobnost da istraje usred preovlađujućeg ludila i gneva omogućila mu je da istraje u svom dizajnerskom radu, što je dovelo do saradnje sa grupom Korni na njihovom albumu “Mrtvo more” i stvaranja jedne od najranijih instanci pop arta u jugoslovenskoj diskografiji – omot za album “Time II” istoimene grupe.
Stefanović je zadržao dosledan pristup albumima upotpunjujući erotski kvalitet, vešto ih izvodeći bilo u stilu pop arta, bilo u zamršenim slikarskim detaljima. Jedan značajan trijumf bila je njegova druga obrada za pjesmu White Buttona Bijelog dugmeta”Šta bi dao da si na mom mjestu”, na kojoj je prikazana ženska stražnjica. Međutim, njegova naslovnica za “Bitanga i princeza”, koja je imala za cilj da prikaže žensku nogu u visokim potpeticama kako udara u prepone muškarca u bijelom odijelu, bila je podvrgnuta cenzuri Jugotona.
U stihovima popularne pjesme “Selma” renomiranog benda Bijelo dugme, koju pjeva Željko Bebek, krije se intrigantna priča. Priča datira iz 1949. godine i vrti se oko riječi pjesnika i humoriste Vlade Dijaka. Ovi stihovi su posvećeni mladoj ženi Selmi Borić u koju je Vlado bio zaljubljen. Selma, koja je ovu anegdotu ispričala tokom gostovanja na televiziji, ispričala je kako je Vladu prvi put susrela 1945. godine kada je imala samo 16 godina. Čak iu toj ranoj fazi, pjesnik je pokazao naklonost prema njoj. Dok je Selma bila porijeklom iz Zenice, pohađala je školu u Sarajevu i često bi se vikendom vraćala kući vozom. Na jednom od ovih putovanja Vlado ju je slučajno naišao.
Da bi crpio inspiraciju, bend je u početku svirao demo snimke za Stefanovića, a zatim je strpljivo čekao da završi rad na omotu, jer je bio poznat po svom pedantnom i usamljenom pristupu poslu. Tek nakon što je to urađeno, započeli su finalno miksanje albuma. Ovaj izvještaj prepričava iskustva cijenjenog sarajevskog benda. Selma se našla u društvu gospodina koji se dobrovoljno javio da preveze njen kompaktni, tamnocrveni prtljag do željezničke stanice. U njegovoj pratnji krenula je do voza, smjestivši se na sjedište pored prozora koji je nažalost propao.
Upozorio je Selmu da se ne naginje kroz prozor, nesvjestan uticaja koji će to imati na Dijaka, koji je bio inspirisan da komponuje pjesmu. Selma je ostala nesvjesna činjenice da je ostavila tako trajan utisak na njega. Tek 1962. otac joj je poslao novinski članak sa pjesmom pod nazivom “Selma”. Uprkos tome, njene kolege su sumnjale da je ona Selma koja se spominje u stihovima. Tek 1975. godine, tokom nastupa “Bijelog dugmeta” u dvorani “Vatroslav Lisinski”, Selma je prvi put čula pjesmu posvećenu njoj.
Ikonična glavna dama renomiranog blockbustera preminula je u nevjerovatnoj 92. godini u Hrvatskoj.
