Mi se u nastavku našeg današnjega članka, malo fokusiramo na domaću estradu. Govorićemo o MArku Bulatu, o kojem se toliko i ne piše u domaćim medijima.
Postojanje Marka Bulata nikada nije nalikovalo pjesničkom stihu, ali unatoč teškim nedaćama, on se ustrajno odupirao privlačnosti destruktivnih ponašanja koja neizbježno bacaju u očaj. Ovaj renomirani pjevač, koji je devedesetih godina prošlog stoljeća stekao ogromnu slavu i postao omiljeni zabavljač na beogradskim riječnim splavovima, može se pohvaliti repertoarom pjesama koji su neizostavan pratilac svake večeri provedene u lokalnoj kafani. Nasuprot tome, nakon teških okolnosti, pronašao je utjehu u svojim vjerskim uvjerenjima iu zagrljaju svoje obitelji, posebno svojih voljenih potomaka.
Marka oni koji ga poznaju smatraju izuzetnom osobom. Unatoč čestom druženju s pojedincima koji su bili uključeni u nezakonite aktivnosti tijekom svoje mladosti, dosljedno je održavao svoj moralni kompas i nikada nije skrenuo s pravednog puta.
Odrastajući u vrijeme ekonomskih poteškoća, glazba je postala moje utočište od kaosa koji me okruživao. Zbog inflacije je mojim roditeljima bilo teško osigurati mi stabilan život, što je dovelo do niza nekonvencionalnih i turbulentnih iskustava. Našao sam se u raznim situacijama, svjedočio tučnjavama, maturama, pa čak i ubojstvu koje me ostavilo u stanju šoka i straha za vlastitu sigurnost. No, u tom kaosu, postojao je iznenađujući osjećaj poštovanja koji je notorni kriminalac 90-ih pokazao prema glazbenicima i konobarima. Kao dijete vojnog lica, moja se obitelj često selila, selivši se iz Smedereva u Vrhniku u Sloveniji prije nego što se konačno nastanila u Beogradu 1982. godine.
Od malih nogu pokazivao je veliki interes za glazbu i umjetnost, ali tek nakon završetka srednje škole poduzeo je prve definitivne korake prema ostvarenju jedne od svojih umjetničkih težnji.
Nakon školovanja na Akademiji za umjetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, usmjerio se na studij ikonopisa. Zapaženo postignuće tijekom studija bio je njegov diplomski rad 2012. godine koji je uključivao izradu ikone za pravoslavnu crkvu Vaznesenja Gospodnjeg u Krupnju. Nastavljajući svoje akademske potrage, pohađao je magisterij s fokusom na raskrižju ratovanja i svetosti. Iako gaji duboku strast prema vrijescima, svoje slobodno vrijeme posvećuje i njihovom stvaranju i slikanju s brižljivom pažnjom. Nakon godina predanosti i ustrajnosti, objavio je svoj debitantski album “Srebrne kiše”. Pjesme “Ritam oko”, “Pjesma tužnih ratnika” i “Dunav” brzo su stekle popularnost i do danas su postale sastavni dio njegovih nastupa. Godine 1993. na splavi “Lukas” doživio je sudbonosni susret sa svojom prvom suprugom Majom, čime je njihova ljubavna priča upisala zanimljivo poglavlje.
Inauguracijsko iskustvo odlaska na splav “Lukas” s roditeljima dogodilo se kad sam imao samo 16 godina. Tijekom večeri dogodila se neočekivana racija, što je natjeralo mog oca da se šali da će se odreći bilo kakvog znanja o meni zbog mog statusa maloljetnika. Zapanjujućim razvojem događaja, Marko je bez oklijevanja izjavio da će jamčiti za mene. Ova me je izjava zaprepastila i potpuno očarala. Trebalo mi je samo dva tjedna da skupim hrabrosti i dođem do njegovog broja telefona, što je dovelo do telefonskog poziva koji mi je zauvijek promijenio život, ispričala je Maja.
