Kristina Spalević nedavno je na svom Instagram profilu podelila teške trenutke kroz koje su prošli ona i Kosta, dete koje deli s Kristijanom Golubovićem. Kosta se nedavno našao u bolnici u Hrvatskoj zbog zdravstvenih problema. Njena objava je izazvala veliku pažnju javnosti, a nakon toga se i Kristijan Golubović oglasio.
- U slikovitom kafiću na plaži našao sam se suočen s iznenadnom hitnom situacijom: moj sin je zadobio ozljedu koja je zahtijevala hitnu pomoć. S osjećajem hitnosti, brzo sam mu zavio ranu. Dok sam prenosio situaciju prisutnim pojedincima, njihovi izrazi lica odražavali su moje vlastito čuđenje smirenim i vještim načinom na koji sam rješavao situaciju. U početku su moje postupke zamijenili s postupcima obučenog profesionalca.
Nakon detaljnijeg pregleda rane, sa žaljenjem su me obavijestili da im nedostaje potreban materijal da pravilno zašiju ruku mog djeteta. Njihov je savjet bio jasan: trebamo se probiti do Splita. Kroz naš razgovor provlačila se tema koja se ponavljala – plaćanje. Dao bih sve, čak i svoju krv, da svom djetetu bude dobro. Srećom, imali smo dovoljno sredstava da pokrijemo troškove, a svoje financijske obveze sigurno ćemo ispuniti bez oklijevanja. Budite uvjereni, nikada nećemo zaboraviti pruženu pomoć.
U situacijama koje uključuju žene, djecu ili bilo koga tko se smatra ranjivim i nesposobnim se obraniti, postajem odlučan i nepokolebljiv. Dok sam ja ostala u autu s mlađim sinom, Kristina je preuzela brigu i poslala mog prijatelja da riješi stvar. Ovo je samo kratak pogled na priču koja je u tijeku, kako je podijelio Kristijan.
Sa svojeg promatračkog mjesta sprijeda promatrao sam njihov povratak, ruku čvrsto omotanu zavojem koji se već počeo natapati krvlju za manje od devedeset sekundi. Nošen odlučnošću da pomognem, vratio sam se do ljekarne smještene između Splita i Omiša, skupljajući sve potrebne potrepštine da djetetu previjem ranjenu ruku i zaustavim krvarenje.
Po dolasku u splitsku bolnicu dočekala me čekaonica puna starijih osoba. Među njima je bila i trinaestogodišnja djevojčica koja je uganula nogu, djelovala je stabilno i svjesno dok je strpljivo čekala svoj red. Atmosfera me podsjetila na iščekivanje koje čovjek osjeća dok stoji u redu u mesnici, prima broj i strpljivo čeka da mu se pripremi narudžba šunke. Međutim, bilo je obeshrabrujuće svjedočiti nedostatku priznanja mučnom stanju našeg djeteta – prekrivenog krvlju, vrištanja u agoniji, s komadom mesa koji im je visio s dlana.
Dijete od svega godinu i pol bilo je u pratnji majke čija su leđa i ruke također bili umrljani krvlju. Prizor je bio uistinu jeziv, a ja sam se pobrinuo da pomno pratim Kristinu, brišući sve vidljive ostatke bojnog polja s kojeg smo upravo otišli. Unatoč ogromnoj traumi koju smo doživjeli, bili smo odlučni pokazati drugima da nismo nesvjesni događaja koji su se odvijali. Kao netko tko se mnogo puta susreo sa sličnim situacijama u surovim okruženjima, osobno mogu potvrditi razinu stresa koju mi je to izazvalo, iako je postalo pomalo rutina. No, Kristinino stanje bilo je teško, te je odlučno odbijala odvajanje od djeteta. Samouvjereno sam predložio: “Dopustite meni da preuzmem odgovornost. Imam veliko iskustvo u ovom području, već sam napravio dvije tisuće šavova.
Znam što treba učiniti.” Uz oprez, savjetovao sam lagano rastezanje rane kako bi se otkrili šavovi. Golubović se ubacio: “Da sam ja taj koji šije, imao bih četiri šava”, ali tu nije stao.Prema uputama, djetetovu ranu bilo je potrebno previjati svaki drugi dan. Međutim, boravak u klinici nam se produžio za dva dana. Marljivo sam tri puta dnevno davao odgovarajuće lijekove za liječenje djetetove rane. Ipak, kako bih spriječio moguće komplikacije tijekom budućih pregleda ili uklanjanja šavova, preuzeo sam na sebe rješavanje situacije. Oduvijek sam djeci vadio šavove, pa tako i nakon Kristininog carskog reza. Stoga sam donio odluku da otputujem u Beograd i samostalno riješim stvar.
Zaista je zbunjujuće pomisliti da bi u ovoj navodno svetoj zemlji beba s teškom ozljedom ruke uzrokovanom pepeljarom bila ostavljena čekati u kliničkoj čekaonici bez hitne skrbi ili šavova. Dopustite mi da vas podsjetim na temeljno načelo u medicini i kirurgiji: što se prije liječi rana koja zahtijeva šavove, to je bolji ishod. Kako ta zdravstvena ustanova može opravdati djetetu od godinu i pol četiri sata čekanja na hodniku klinike, samo da bi mu stavili tri neadekvatne kopče? Bivša reality zvijezda izrazila je potpunu nevjericu u situaciju, smatrajući je krajnje smiješnom. Iako su imali poriv uskočiti i uključiti se, na kraju su odlučili pokazati suzdržanost.
Christian je otkrio uzroke koji stoje iza njegove nesposobnosti da ih prati.Provela sam duga četiri sata u autu sa svojim drugim djetetom. Po dolasku sam primijetio da su okupljeni navijači bili djelomično ili potpuno alkoholizirani. Policija je marljivo radila na rješavanju kaosa koji je nastao. Da stvar bude složenija, moj pas je neočekivano pobjegao iz auta zbog vrućine od 40 stupnjeva, jer sam imala uključenu klimu. Prijateljica koja slučajno radi na kardiologiji u Splitu prišla mi je s kolačićem u ruci i uzviknula: “Zašto oklijevaš? Zašto odgađaš liječenje?”
Iako nisam bio siguran u situaciju, nadao sam se da će uzeti dijete nakratko, možda da ga umire i promijene atmosferu. Bilo mu je teško ostati sjediti među deset osoba i neprestano plakati. Iznenada se u hodniku pojavio tehničar i prišao joj, izražavajući svoju frustraciju stalnim zapomaganjem djeteta. Gorljivo se raspitivao o tome kako smiriti dijete koje je vrištalo, na što je ona samouvjereno odgovorila: “U dogledno vrijeme ću pronaći način da ga smirim
