Čuveni glumac Miodrag Petrović Čkalja preminuo je pre 21 godinu u siromaštvu, a mnogi i dalje pamte njegove poslednje reči. Poslednje godine svog života proveo je u samoći, napušten čak i od kolega, dok su njegovi prijatelji jedan po jedan umirali.
- Zaboravljaju i žive, ne samo oni kojih više nema. Neki od onih koji bi ga se trebali sjećati nisu ga voljeli. Narod ga je volio. I tako je govorio s ljudima u istini. Ne vole svi čuti istinu tijekom razgovora. Zato moja kći i ja imamo problema ovdje. Imamo problema jer nas nitko ne zove, ni u kazalište, ni u kino, ni na televiziju… Svugdje nam zatvaraju vrata kao u londonskoj banci. Ne zovu nas. Moja Jovana je sjajna glumica; igrala je u Jugoslavenskom dramskom. Došli su novi mladi glumci, poluglumci-polutajkuni, pravili nekakve klanove… Ali ja sam ponosan što je Čkalja bio takav – rekao je Čkaljin sin svojevremeno za „Blic“.
– Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Skromno sam živio i živim. Al’ zato mi znači da naša deca normalno žive. Kad bih ja bio u Americi, a dodijelili mi toliku nagradu, prvo bih zahvalio supruzi, pa deci, majci svekrvi, pa reditelju i producentu. Ali pošto sam eto srećom ovde u svojoj dragoj Srbiji prvo bih rekao hvala mog menadžera iz samoposluge što me ponekad razdvoji od penzionerske kosti, pa komšija u kućici što mi ostavi mleko ispod tezge, i onda momak na pošti što uvek neredovno nosi na vreme penziju. Da nije bilo njih ja ne bi bio ovdje. Hvala Srbijo sad bas` imas’kostiju da stegnes do kraja! — rekao je neprežaljeni glumac 2002. godine primajući nagradu samo godinu dana prije svoje smrti.
Velika zvijezda ipak je svoje posljednje dane u Beogradu proživjela vrlo skromno u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka.Čkaljin sin Čedomir Petrović profesionalno se šali kao glumac i redatelj, prestao je glumiti prije više od 20 godina, ali je počeo pisati knjige i kolumne. Za svog oca kaže da je bio skroman i sasvim normalne popularnosti.
– Zaboravljaju i žive, ne samo oni kojih više nema. Neki od tih ljudi ga nisu voljeli; treba ga pamtiti ljudi koji su ga voljeli. I rekao je istinu tim ljudima. Ne vole svi da čuju istinu zato moja kćer i ja patimo nikad nas ne zovu u kazalište, kino, ni na TV Sva vrata nam se zatvaraju pred nosom kao iz londonske banke Ne zovu nas Jovana je izvrsna glumica koju igra Jugoslav. drama Došli su novi mladi glumci, poluglumci-polutajkuni, ima klanova… Ali ja sam ponosan što je Čkalja bio takav – rekao je svojevremeno novinar “Blica” Čkaljinom sinu.
Zaboravljaju i žive, ne samo oni kojih više nema. Neki koji bi ga se trebali sjećati, zapravo ga nisu voljeli. Narod ga je volio. I lagao je ovim ljudima. Ne vole svi čuti istinu, zato ja i moja kći patimo nismo pozvani nigdje u kazalište, kino, televiziju… Vrata su nam zatvorena sa svih strana kao londonska banka, neće nas zvati. Moja Jovana je odlična glumica igrala je Jugoslavensku dramu Stigli su novi mladi glumci — polovina glumca-polugospoda, ima klanova… Ponosan sam što je Blic to rekao jednom Čkaljinom sinu.Prešao je osamdesetu 20. listopada 2003. godine.
