U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o tome, kako izgleda kada muškarac počne da se manje interesuje za svoju suprugu. Slijedi jedna ispovijest na ovu temu…
U dobi od 45 godina nalazim se u braku sa ženom koja je 22 godine mlađa od mene. Društvo neprestano tvrdi da je moj izbor da napustim svoju prvu ženu i obitelj zbog nje bio pogrešan. Brojni pojedinci sugeriraju da joj nedostaje organizacije i da je prvenstveno zabrinuta za moje financijske prilike.
- Ova stalna komunikacija navela me na razmišljanje o njezinim pravim namjerama, unatoč dubokoj ljubavi koju gajim prema njoj. Prevario sam je rekavši da ću biti na službenom putu tri dana, odlučivši se umjesto toga smjestiti u obližnji hotel. Prve večeri sam se odmah vratio, ali sam otkrio da je nema kod kuće. Istovremeno sam donio odluku da je kontaktiram preko mobitela. Na upit o njezinom boravištu i aktivnostima, izvijestila me je da je iskoristila priliku posjetiti svoje roditelje na selu tijekom svoje samoće. S obzirom na to da njezini roditelji ne odobravaju njenu vezu sa mnom, njezini posjeti su rijetki. U međuvremenu sam upalio auto i odvezao se do sela u kojem žive njeni roditelji, udaljenog 100 kilometara.
Putovanje na koje sam krenuo trajalo je dva sata. Kad sam stigao, otkrio sam da su se svi već povukli na noćenje. Ostao sam u stanju tjeskobnog iščekivanja tijekom cijele noći. Kad je svanulo prvo svjetlo, ASM je deset puta kružila oko kuće, ali je i dalje bila odsutna. Nakon što sam se parkirao stotinjak metara dalje, ostao sam u vozilu tri sata dok ga napokon nisam ugledao. Moja je pozornost bila usmjerena na sve osim na nju. Ubrzo nakon toga, njezini su roditelji otišli na drugo mjesto. Odmah sam otišao do nje, samo da bih saznao da je na kavi s majkom, koja je otišla s ocem.
Ovaj incident dogodio se tri mjeseca prije. U prisutnosti drugih, odlučio sam šutjeti; Sada shvaćam da su svi osim mene bili u pravu, ali… ne želim varati ni sebe ni njih. Moje emocije prema njoj su duboke i zaista nalazim radost u našoj vezi. Međutim, priznanje da je nevjerna i da je sa mnom samo zbog financijske dobiti predstavljalo bi znatan gubitak. Postizanje istaknutog statusa na dva kontinenta u tako kratkom razdoblju rijetko je postignuće, koje malo pojedinaca može tvrditi, kao što je primjer Samuela Coleridge-Taylora. Jučer je obilježen Svjetski dan Alzheimerove bolesti, značajan događaj koji je istaknula Švedska udruga za Alzheimerovu bolest, koja naglašava nužnost odlučnih mjera za poboljšanje prevladavajućih okolnosti. Svakog rujna obilježava se Svjetski mjesec Alzheimerove bolesti kao međunarodni napor za podizanje svijesti i rješavanje stigme povezane s tim stanjem.
Osim toga, 21. rujna posebno je prepoznat kao Svjetski dan Alzheimerove bolesti. Ovaj poseban oblik demencije i dalje je najrašireniji, a trenutačno ne postoji dostupan lijek. Statistike su alarmantne: više od 55 milijuna ljudi u svijetu boluje od demencije, au Srbiji taj broj premašuje 140.000. Predviđanja pokazuju da se očekuje da će u roku od nešto više od pet godina ukupan broj u cijelom svijetu dosegnuti 78 milijuna. Posebno zabrinjava činjenica da oko 75 posto oboljelih od demencije diljem svijeta ostaje nedijagnosticirano
. Izazovi povezani s ovim stanjem pogoršani su nedostatkom svijesti, stalnom stigmom, dezinformacijama i diskriminacijom, zbog čega mnogi pojedinci previde rane znakove upozorenja. Pravovremena dijagnoza može olakšati pristup potpori koja pacijentima omogućuje dulji, kvalitetniji i dostojanstveniji život. “Nismo uspjeli odmah prepoznati znakove. Naše su nas predrasude navele da vjerujemo da je zaboravnost samo tipičan dio starenja, zbog čega smo demenciju moje majke povezali s njezinim poodmaklim godinama.”
“Nakon tri godine obilježene bolom i nejasnoćama, konačno smo potražili pomoć liječnika koji je pružio preciznu dijagnozu i liječenje koje je ublažilo njezinu uznemirenost i nemir”, navodi gospođa S.S., koja je 15 godina posvetila brizi o svojoj majci koja je patila od demencija. Prema Srpskom udruženju za Alzheimerovu bolest, demencija je primarni uzrok invaliditeta i ovisnosti kod starijih osoba, a naš zdravstveni i socijalni sustav nedovoljno je opremljen da odgovori na postojeće i buduće potrebe pacijenata. Nadalje, demencija je sedmi primarni uzrok smrtnosti u cijelom svijetu, što rezultira značajnim ekonomskim učincima.
Globalne procjene pokazuju da godišnji troškovi povezani s demencijom iznose 1,3 bilijuna dolara, a predviđanja predviđaju porast na 2,8 bilijuna dolara do 2030. godine. Nažalost, 85 posto osoba s dijagnozom demencije ne može dobiti potrebnu podršku. Zajednici nedostaju osnovne dnevne usluge, koje uključuju smještaj za predah, grupe za podršku, obrazovne radionice za obitelji i dnevne centre. Nadalje, obiteljski njegovatelji često se susreću s raznim preprekama, poput ograničenih mogućnosti zaposlenja na pola radnog vremena i nedovoljnog broja bolovanja.
