U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o najgoroj bolesti 21 vijeka, a to je definitivno tumor. Bolest je to, koja na žalost uzima milione života diljem svijeta, a mi danas malo pobliže govorimo o ovoj bolesti…..
Isidora Bjelica: Pripovijest o hrabrosti, predanosti i odlučnoj odlučnosti da se izdrži. Cijenjena književnica Isidora Bjelica napustila je ovaj život 2020. godine u 53. godini života, ostavivši u amanet duboko književno nasljeđe i zapažen životni narativ. Njezina ostavština opstaje ne samo književnim prilozima, već i nemilosrdnom borbom s teškom bolešću i iskrenom reakcijom na izazove koje život postavlja.
Ovo je bila borba protiv podmuklog neprijatelja. Isidora se od 2013. godine bori s rakom jajnika, izrazito opasnim oblikom raka koji se, nažalost, često ne dijagnosticira dok ne dođe u poodmakli stadij. Svake godine oko 1000 žena u Srbiji oboli od ove bolesti, a stope preživljavanja su zaista zabrinjavajuće. No, Isidora ne bježi od izazova. Umjesto toga, odlučila je iskreno razgovarati o svom stanju, ističući pozitivne aspekte svoje otpornosti i odlučnosti.
Godine 2016. zabilježeno je ključno poglavlje njezine javne bitke. Isidora je krenula na putovanje kroz 12 zemalja u potrazi za alternativnim terapijama, nepokolebljiva u svojoj misiji da pronađe lijek i ostane bliska sa svojom obitelji. Djeca su joj bila najveća inspiracija. U intervjuu je izjavila: “Ne znam kako nastaje rak, ali osjećala sam da ne mogu odustati.” Ova se izjava pojavila kao amblem njezine odlučnosti i upornosti. Ističe se značaj emocionalnih trauma i njihovih učinaka.
Isidora je čvrsto vjerovala da su na njezine zdravstvene probleme uvelike utjecali emocionalni stres i tuga. Iako je podržavala zdrav način života izbjegavajući nezdravu hranu, alkohol i cigarete, osjetila je da dugotrajni stres i tjeskoba – ono što je nazvala “galoni tuge” – imaju značajan utjecaj na njezinu dobrobit. Ta ju je spoznaja potaknula na introspekciju iz koje je crpila snagu potrebnu za svoj duhovni razvoj i transformaciju. Pred nedaćama, Isidora je ustrajno tražila oporavak, tražeći smisao i pouku u svakom izazovu. Osim toga, financijske poteškoće predstavljale su joj dodatne prepreke.
Isidora se suočila s dodatnim izazovom u vidu financijskog opterećenja vezanog uz terapije, posebice one tražene u inozemstvu. Godine 2015. pokrenuta je humanitarna inicijativa za prikupljanje sredstava za njezino liječenje u Švicarskoj. U tom pothvatu zapažen je pjevač Vlado Georgiev koji je preuzeo značajnu ulogu organiziranjem nekoliko humanitarnih koncerata. Na jednom od takvih događanja Vlado je nastupao impresivnih šest sati, boreći se s vlastitim zdravstvenim problemima. U znak priznanja za njegovu predanost,
Isidora je izrazila svoju zahvalnost, duhovito označivši Rak kao “najgoru sponzorušu koja ne prestaje trošiti”. Za Izidora je pisanje nadilazilo područje puke razonode; funkcionirao je kao izlaz, oblik iscjeljivanja i sredstvo izražavanja. U svojim je romanima artikulirala najintimnije aspekte svojih izazova, pružajući nadahnuće brojnim pojedincima i utjehu onima koji prolaze kroz teške situacije. Njezina djela zrače autentičnom emocijom, a riječi koje je ostavila u naslijeđe postale su svjetionik onima koji traže otpornost.
Nasljeđe koje traje. Isidora je, uz svoju obitelj i prijatelje, bila oslonac brojnim čitateljima i štovateljima. Njezina pripovijest o hrabrosti, nepokolebljivoj vjeri i otpornosti usred izazova duboko je utjecala na mnoge pojedince. Svojim književnim djelima i javnim angažmanom prenosila je ideju da iu najtužnijim razdobljima život pruža prilike za ljubav, osobni razvoj i smisao. Isidora Bjelica prevazišla je poziciju jednostavne spisateljice; personificirala je duh borbe, inspirirala brojne pojedince i pokazala da se značaj može otkriti iu najtežim izazovima. Njezina hrabra pripovjedačka i književna djela trajni su dokaz ideje da otpornost ljudskog duha služi kao najmoćnije oružje protiv nedaća.
