BONUS TEKST:
Šećerna bolest, poznata i kao diabetes mellitus, kronična je metabolička bolest koju karakterizira trajno povišena razina glukoze (šećera) u krvi. Glukoza je osnovni izvor energije za stanice u tijelu, a njezin pravilan ulazak u stanice omogućuje hormon inzulin, koji se luči u gušterači. Kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo postane otporno na njegovo djelovanje, glukoza ostaje u krvotoku i dolazi do hiperglikemije – glavnog obilježja dijabetesa.
Postoje dva glavna oblika šećerne bolesti: tip 1 i tip 2. Dijabetes tipa 1 najčešće se javlja u djece i adolescenata i rezultat je autoimunog procesa u kojem tijelo napada vlastite beta stanice gušterače koje proizvode inzulin. S druge strane, dijabetes tipa 2 se razvija postupno, obično kod odraslih, i u velikoj je mjeri povezan s prekomjernom tjelesnom težinom, sjedilačkim načinom života i genetskim nasljeđem. Čini oko 90% svih slučajeva dijabetesa.
Simptomi dijabetesa uključuju stalnu žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjiv gubitak težine, pojačanu glad, zamućen vid, umor, suhoću kože, sporu zacjeljivanje rana i sklonost infekcijama. U slučaju dijabetesa tipa 2, simptomi mogu biti blagi ili se neprimjetno razvijati godinama, što otežava ranu dijagnozu.
Dugotrajno neliječeni dijabetes može dovesti do ozbiljnih komplikacija: kardiovaskularnih bolesti (infarkt, moždani udar), bolesti bubrega, oštećenja živčanog sustava (neuropatije), problema s vidom (retinopatije) pa čak i amputacija. Ove komplikacije često narušavaju kvalitetu života i znatno povećavaju smrtnost.
Liječenje uključuje individualizirani pristup koji podrazumijeva lijekove (oralne antidijabetike ili inzulin), pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost te praćenje glikemije i općeg zdravstvenog stanja. Neki bolesnici mogu dugi niz godina držati bolest pod kontrolom samo promjenom životnih navika.
Prevencija šećerne bolesti, osobito tipa 2, temelji se na zdravim navikama: uravnoteženoj prehrani s niskim unosom rafiniranih šećera i zasićenih masti, redovitoj fizičkoj aktivnosti, održavanju zdrave tjelesne težine te izbjegavanju pušenja i prekomjernog konzumiranja alkohola.
Edukacija je jedan od ključnih alata u borbi protiv šećerne bolesti. Što je osoba informiranija o simptomima, faktorima rizika i mogućim komplikacijama, veća je šansa za pravovremenu dijagnozu i uspješno liječenje. Danas postoje i brojne digitalne aplikacije za praćenje glukoze, planiranje prehrane i praćenje tjelesne aktivnosti, što dodatno olakšava svakodnevno upravljanje bolešću.
Šećerna bolest nije presuda – uz disciplinu, edukaciju i podršku, moguće je voditi kvalitetan i ispunjen život.
