– Vanja Milošević je poznati beogradski doktor, koji je posljednjih 7 godina u vezi sa popularnom srpskom pjevačicom Snežanom Đurišić. Poznato je također da ima i kćerku iz prvog braka, koja ponekad živi sa njima, a danas govorimo o njihovom odnosu koji je i više nego idealan.
Današnji članak govori o našoj domaćoj industriji zabave koja je uvijek bila u fokusu medijske pažnje. Fokusiramo se na proslavljenu pevačicu Snežanu Đurišić, poznatu po svim svojim hitovima i koja se godinama zadržava na našim pozornicama.
Poznati beogradski ginekolog Vanja Milošević i pevačica Snežana Đurišić dugi niz godina održavaju skladan odnos, uprkos raznim medijskim naslovima koji izveštavaju o prevarama, svađama i pitanju vanbračne dece. Par je uspio savladati sve prepreke koje su im se našle na putu, ali neke druge teme ostaju nepoznate dvojcu. Recimo, prethodnica ginekologa nije poznata javnosti, a na fotografijama na društvenim mrežama slučajno se pojavio i sin Vanje Milošević iz prvog braka.
Mnogi su primetili da najstariji sin Vanje Milošević Serge mnogo liči na svog oca. Čak su im i plave oči bile identične. Priča se da se Serž dobro slaže sa partnerkom svog oca Snežanom Duličić. Sale je brzo prihvatio Snežanu za Vanjinog partnera i postali su kao složna porodica.
Inače, čak i nakon rođenja činilo se da joj je suđeno za uspjeh i popularnost, jer je njen talenat lako prepoznat. Imala je sreću da bez traženja pronađe svoju srodnu dušu, pa je čim je postala punoletna otišla pred oltar sa svojim izabranikom srodnom dušom Slobodanom Gvozdenovičem, sa kojim je imala naslednika Maju i Marka. Javno, ona drži svoju mitologiju: porodica je sveta i vjera u Boga je na prvom mjestu.
Kad god neko naglas izgovori karijeru dužu od pola vijeka, naježim se koliko to zvuči nevjerovatno. Tada sam zamišljao koliko sam imao sreće u svakom pogledu. Sreća je u bogomdanom talentu, bezrezervnoj podršci roditelja, a nizom okolnosti, sudbinom ako hoćete, ovi životni putevi su me još kao dijete doveli do muzike. Zamišljao sam kako sam to sretan u uspjehu, u saradnji i prijateljstvu sa divnim ljudima, na koncertima, u divnim licima u publici, u muzici. I tada se osjećam zahvalno što to još uvijek traje i što još uvijek uživam u tome.
Rođen sam u Gornjem Milanovcu 06.06.1959. Detinjstvo sam proveo u Kraljevu, a odrastajući, kad god bih čuo muziku, zastajao bih i plesao dok se pesma ne završi. Niko me nije mogao dodirnuti jer bih vrištala. Naslijedio sam mamin talenat, ona je odlično pjevala, otac joj je bio muzičar, a i moj otac je bio muzičar.
Proslava je održana u Domu omladine i doveli su Zorana Lekovića i mene. Stavili su nas pored Tita. Sjećam se da sam bio zadivljen Đovankinim izgledom, ali ništa me nije fasciniralo više od gigantske torte sa nekoliko slojeva. Tito me je tada pitao da li sam bio u školi, koji sam razred i šta želim da budem kada porastem. Rekao sam pevač, ali nisam mogao da idem u srednju muzičku školu jer nije bilo muzičke škole u Kraljevu, a mom ocu koji je bio u vojsci nisu davali superkomandu.
- Rekao je da ćemo nešto vidjeti, a onda se na trenutak pomaknuo, ali ni to meni nije ništa značilo, jer mi je torta bila važnija od svega. Onda me je pozvao da ga zajedno isečemo i dobio sam komad. Sledećeg jutra Rada me je ubacila u autobus za Kraljevo, gde me je čekao otac, držeći u ruci novine koje su izveštavale o Titovom rođendanu. Bio je ponosan što sam pevao za predsednika. U maju je bio važan sastanak, mjesec dana kasnije tata je dobio komandno mjesto, a godinu dana kasnije dobio je stan. Rekli su mu da postoji rješenje gore.
Prve godine smo živeli na Voždovcu kao podstanari. Učio sam školu “Veselin Masleša” u Kumu Draškoj, a onda je moj otac dobio stan od vojske. Imam znanje kao moćno oružje protiv spinovanja nekih prijatelja. Zbog mog naglaska me zovu seljanka.
Video sam Slobodanovu ženu na ulici u Zemunu, ispred upravničke zgrade Meksičkog Asa, i otišao sam sa njim da organizujemo predstavu. Zavalio se u svom plavom Citroenu i zviždao mi. Osećao sam se kao budala kada je ponovo zazviždao, a ja sam se okrenula i grubo ga pitala šta hoće. Nikad nisam bio arogantan, ali sam bio nepristojan. Ispričao sam Aci šta se desilo, a on mi je objasnio da je to Sloba, njihov harmonikaš. Ispostavilo se da sam sa njim i njegovim orkestrom trebalo da nastupim u kafani između Šapca i Loznice.
Tada me je zaprosio i mislila sam da ću se ubiti ako me neko natjera da se udam za njega. Nije mi ni lep ni zanimljiv. Ali te noći, kada je vidio da me ne zanima, počeo je da pokazuje svoje kvalitete, bio je veoma šarmantan čovjek, i bilo je nešto u njemu što je blistalo golim okom.
Ne podržavam da se unuci vole više od djece. Iz svog iskustva mogu reći da se vole na potpuno različite načine i ne treba porediti i mjeriti čija je ljubav jača. Svakako se slažem, nema bolje karijere i radosti na svijetu nego biti baka. Putujemo kad god možemo, a ta fizička udaljenost čini naše zajedničko vrijeme još dragocjenijim.
