Sljedeća jako neobična priča, dolazi nam iz Bosne i Hercegovine, a radi se o jednom selu, nedaleko od Živinica. Naime, ova žena je pokazala stav, i nije htjela da više trpi bezobrazluk svoga svekra….
U braku je već više od četiri decenije, a sa suprugom ima petoro djece i već i unuke koje su se poudale. Iako sada kaže da ga voli, da ga niko ne smije taknuti i da ne da na njega ni po koju cijenu, prisjeća se da na početku nije bilo ni blizu tako. Udala se na nagovor majke, iako je, kako kaže, pokušavala sve da ga odvrati – govorila mu je svakakve riječi, samo da ode i zaboravi je. Ipak, on je ostao. Nakon samo tri mjeseca – već su bili u braku.
Dolazak u muževu kuću bio je šok koji nikada neće zaboraviti. Tamo su živjeli svekar i svekrva, zajedno sa devetoro njihove djece, a među njima nije bilo ni traga poštovanju prema ženama. Stariji brat od muža ženio se čak četiri puta, a žene u toj kući su bile potiskivane, zanemarivane, kao da nisu vrijedile ništa više od obične radne snage.
Međutim, Šahza je imala drugačiji temperament i drugačiju školu života. Kao jedinica, odrasla je u Sloveniji, gdje je njen otac radio u građevini, a ona učila karate. Položila je četiri pojasa i, kako sama kaže, uvijek je voljela da se potuče ako je trebalo. Ima dušu koja, kako ističe, ne podnosi nepravdu – posebno onu usmjerenu prema ženama. Po povratku u Bosnu, ta njena narav nije se promijenila.
Jedna od najdrastičnijih situacija koje pamti jeste sukob sa svekarom. Dok su radili u polju, čula je neobične zvuke iz kuće. Pitala je supruga šta se dešava, a on joj je rekao da njegov otac ponovo tuče majku. Bez razmišljanja je utrčala u kuću i zatekla svekra kako udara svekrvu. Instinktivno je reagovala – zgrabila ga i izudarala dok nije prestao. Vrištao je da ga pusti, a zatim pobjegao da potraži pomoć kod njenog muža.
Kad je svekar rekao zetu da ga je “ona” skoro ubila, njen suprug mu je odgovorio kratko i jasno: “To je moja žena. Rekao sam vam da se s njom ne šalite.”
Sukobi s njom nisu prestali ni kasnije. U jednoj prilici, dok je pripremala ručak za dvanaestoro žetelaca, uključujući i djecu iz prethodnih brakova muževljevih rođaka, svekar je ponovo pokušao da je ponizi. Kad je zamolila da pričeka da se ispeče još jedan burek, on je nasrnuo na nju, zgrabio je za kosu i optužio da se “kinđuri”. Tada je, kaže, ponovo reagovala silom – prebila ga i izbacila kroz prozor. Svekrva je dotrčala da vidi šta se dešava, a Šahza joj je rekla mirno, ali odlučno: ako je još jednom dotakne, neće preživjeti.
Iako na prvi pogled djeluje grubo, Šahza ističe da ne voli psovke, da ne koristi ružne riječi i da ju je život naučio da bude ovakva – odlučna, otporna i bez straha. Sve što je radila, kako kaže, radila je iz pravde i u zaštiti onih koji su bili slabiji i nezaštićeni.
Danas, nakon 42 godine braka, kaže da svog muža voli svim srcem, da su zajedno prošli mnogo i da sada stoji uz njega kao stijena. Njihov brak možda nije počeo iz ljubavi, ali je iz ljubavi izrastao. Njen život, prepun borbi, odgovornosti, izazova i prkosa, slika je žene koja nikada nije tražila dozvolu da bude svoja – jednostavno, nikada nije dozvolila da je gaze.
