Za danas smo vam spremili jednu jako zanimljivu priču, a koja je povezana sa misterioznim događajima. Evo, o čemu se tu konkretno radi….
Nasljedstvo je ponekad štetno, situacija mladog para je ispod. Iva i Pavle, mladi bračni par iz Beograda, smatrali su se sretnicima kada im je teta ustupila stari dom. U vrijeme kada je bilo gotovo nemoguće kupiti stan, ovaj poklon je izgledao kao san koji je zapravo bio istina. Mnogi od njih morali su se nositi s vrtoglavim skokom cijena nekretnina, a dobili su priliku započeti novi život s vlastitim financijama i bez kredita. Rezidencija koju su kupili nije bila u savršenom stanju, ali je bila njihova.
Odmah nakon potpisivanja darovnog ugovora, par se posvetio planiranju obnove. Tvrtki su posvetili vlastiti novac, ali i pomoć roditelja. Njihova su sredstva bila ograničena, pa su mnoge projekte odlučili dovršiti sami. Unatoč tome, još uvijek im je nedostajalo entuzijazma – bili su presretni što napokon imaju rezidenciju koju će urediti u skladu sa svojim osobnim preferencijama. Proces obnove trajao je mjesecima. Nakon svakog radnog dana, Iva i Pavle bi skinuli svoje staro ruho i počeli raditi, od ličenja preko popločavanja do jednostavnih popravaka. Nisu uspjeli otići, nisu uspjeli platiti ni sitnije stvari.
Kući su posvetili sva svoja financijska i fizička sredstva. U konačnici, kada je sve završeno, dom je bio savršeno uređen, moderan i ugodan. Trošak je bio veći od 30.000 eura, ali su ga smatrali razumnim. Dva mjeseca nakon useljenja dogodio se šok. Teta, koja se prethodno preselila u stan iznad trgovine koju je vodila, obratila im se s nesretnom viješću – trgovina je sada u stečaju, a banka je oduzela i stan. Postala je beskućnica i odlučila tražiti kuću natrag. U početku su vjerovali da izmišlja priče, ali kad je postalo jasno da misli ozbiljno.
Iva i Pavle bili su potpuno nesvjesni situacije, kako se sada mogu vratiti u kuću kojoj su posvetili sve svoje resurse? Tražili su pravne upute. Odvjetnik im je objasnio da, u slučajevima kada darivatelj nije u mogućnosti osigurati stan ili sredstva za život, dar može biti opozvan. U tom slučaju, primatelj dara ga mora vratiti. No, postojala je i druga opcija: kad bi Iva i Pavle uspjeli dokazati da bi vraćanje stana dovelo do ozbiljne štete, umjesto toga morali bi preuzeti ulogu uzdržavatelja svoje tete. Par je razmišljao o zajedničkom životu, no ubrzo su shvatili da će to negativno utjecati na ionako težak odnos u obitelji.
Napetost je već bila prisutna, a svakodnevni život pod istim krovom vjerojatno bi doveo do stresne i konfliktne situacije kod kuće. Umjesto toga, odlučili su pronaći rješenje. Iznajmili su jedan kat kuće i tim novcem počeli plaćati najam za svoju tetu. Na pisanoj riječi, problem je riješen. Theunt se složio s dogovorom, no emocije se nisu lako riješile. Iva je rekla da će ih teta sada izbjegavati, da ne želi s njima raspravljati o njima te da će ih ukućanima prikazati kao pohlepne i hladne. Naziva ih “hijenama” koje su joj se nastanile, unatoč tome što joj još uvijek plaćaju troškove.
Iva i Pavle, koji su bili i emocionalno i financijski iscrpljeni, prepoznali su da dobre namjere i obiteljska ljubav nisu uvijek dovoljne da osiguraju glatku tranziciju. Unatoč njihovom uvjerenju da je njihova teta protagonistica njihove biografske pripovijesti, istina ih je navela da pripovijest promotre na drugačiji način. Još je nedostajalo njihove predanosti, truda i predanosti, ali gorčina je ostala. No, unatoč okolnostima, ipak su odlučili zadržati svoje principe i nastaviti graditi svoj dom, uz dodatna znanja o životu, obitelji i društvu.
