Za hrabrost se kaže da je vrlina zbog koje ljudi, uprkos opasnosti, čine plemenita dela. Takođe, kažu da dobra dela nastavljaju da žive i nakon smrti onoga ko ih je činio. Jedna žena postala je simbol hrabrosti, a njeno ime bi svi trebalo da znaju. Reč je o Ivanki Šućur iz Hrasnice kod Sarajeva, čija dobrota nikada neće biti zaboravljena.
Tijekom ratne 1993. godine u Sarajevu, Ivanka je krenula do izvora po vodu, ali ga je otkrila u devastiranom stanju. Put do izvora bio je popriličan, a usput je slučajno po cesti prolila dva puna kanistera vode. Kako je ispričala za života, postojala je neobjašnjiva sila koja ju je vukla prema tom mjestu.Osim troje djece – sina Gorana i kćeri Sretenke i Zvezdane, odgojenih bez prisustva muža – udomila je i njegovala i dijete koje je otkrila.
- 16. listopada, dok je Sarajevo trpilo intenzivno granatiranje, Ivanka se odvažila po vodu. Tražeći utočište, požurila je do obližnjeg objekta, gdje je zatim čula plač djeteta. Bio je doista hvale vrijedan čin njegovati dijete usred rata, u vrijeme kada su resursi, posebice hrana, bili rijetki. Unatoč tome, Ivanka je prihvatila odgovornost odgoja Elvisa kao svog vlastitog, pazeći da on ne bude lišen majčine ljubavi.
“Prišao mi je i zagrlio me tolikom žestinom da ga nisam mogla odvojiti od sebe. U ruci je stezao bocu s kiselim mlijekom, a odjeća mu je bila umrljana blatom… Po povratku kući moj sin Goran je iskazao svoju odlučnost da ne dopusti da ga itko odvede”, ispričala je, ranije poznata kao Ivanka. “Jasno se sjećam da sam ga otkrio u toj napuštenoj sobi, udaljenoj možda pet-šest metara, dok je u blizini detonirala granata. Plakao je, a kad sam ga donio kući, primijetio sam poruku oko njega vezanu zavojem: ‘Majka je preminuo, otac je ubijen; tko god pronađe ovo dijete, neka ga odmah dostavi policiji’, ispričala je svojedobno Ivanka za Hyatt TV medije.
“Ja sam hrvatskog porijekla, suprug mi je iz Srbije, a naš sin Elvis prakticira islam.Ja sam hrvatskog podrijetla, moj preminuli suprug bio je srpskog porijekla, a Elvis se izjašnjava kao musliman. Na naše razlike nismo gledali kao na podjelu, već kao na obogaćivanje naših života. Uvijek sam bio protiv podjela. Karakter pojedinca za mene ima veliku važnost, što je isticala tijekom svog života. Počiva na sarajevskom groblju Vlakovo, gdje ju je 2016. ispratilo mnoštvo sugrađana i štovatelja, zajedno s njezino četvero djece, prenijela su 2016. zagrebačka 24sata.
- “Dodala sam dopis kriminalističkom odjelu i ondje stoji i danas, na Ilidži. Sutradan su došli predstavnici socijalne skrbi, uručili mu paket i sklopili ugovor da dijete ostane tu. danas živi kod mene i ja ga smatram jednim od svoje djece”, rekla je Ivanka, koja je u trenutku kada ga je pronašla već bila majka dviju kćeri i sina, od kojih će kasnije dočekati unuče. Tog dana, bez njezinog znanja, preuzela je i ulogu Elvisove majke.“Prišao sam vodi i nenamjerno prevrnuo dva kanistera, nevidljivom silom povučenom, a granata je pala na svega 5-6 metara od njega.
Prihvatila ga je, donijela kući, a potom je njezin sin Goran nekako otkrio da je naišla na dojenče.”Sjećam se da je moj sin čim je stigao biciklom otišao u susjedstvo da donese litar mlijeka. Susjedi su se okupili i nabavili mu nešto odjeće da se presvuče. U početku smo ga kćerka i ja prevozile od jedne zgrade do drugi, pazeći da se ne osjeća ničijim, što nije, nakon toga smo ga odveli u policijsku postaju i donijeli pomoć iz dječjeg doma”, prisjeća se Ivanka.
