Slavne ličnosti iz prošlosti često se prikazuju na platformama društvenih medija putem starih fotografija. Među tim fotografijama je i jedna koja prikazuje našu najslavniju pjevačicu kao mladu djevojku, ne sluteći kakav je prosperitet čeka u budućnosti. Rođena 6. lipnja 1959., svoje početno iskustvo s glazbom započela je u dobi od sedam godina. S devet je već producirala cijeli album. Djetinjstvo joj je bilo idilično, roditelji su se posvećivali svakoj njezinoj potrebi. Počela je pjevati u mladosti, ali da bi nastavila pjevati, znala je da mora biti akademski izvrsna. Obitelj joj je živjela u Kraljevu, a njen drugi album s pjesmom “Poklon bratu” pokrenuo je njenu karijeru.
S 11 godina nastupila je na Titovom rođendanu, što joj je pomoglo da napreduje u karijeri. Dok joj je karijera bila u usponu, s 18 godina udala se za harmonikaša Slobodana. Nakon što je pokopala brata, oca i supruga s kojim je u braku provela 36 godina i s kojim je rodila dvoje djece, Marka i Mariju, Snežana Đuriđić pojavila se kao borca koji nije odustao pred najtežim bitkama. Imala je sreću da ponovno pronađe ljubav s Vanjom Miloševićem, uglednim beogradskim ginekologom, s kojom već godinama uživa u emotivnoj vezi. Snežana Đurišić otkrila je da se nakon iznenadnog gubitka supruga borila s depresijom, ali se uspjela oporaviti uz pomoć psihologa. Priznala je da isprva nije prepoznala da nešto nije u redu, jer je utjehu nalazila u samoći.
Smetala su joj čak i djeca i svatko tko je s njom ostao dulje od pola sata. Otišla bi na posao i odmah se vratila kući jednostavno da bude sama. Vrijeme je provodila gledajući serije i igrajući igrice, samo kako bi pobjegla od prisutnosti drugih. “Izgubila sam brata, pa muža, pa oca”, jadala se Snežana Đurišić. Okrutnost gubitka muža bila je neopisiva i borila sam se pomiriti s realnošću njegove odsutnosti. Osjećala sam se bespomoćno i shrvana tugom, nisam mogla zamisliti život bez njega. Godinu dana nisam mogla ni čuti njegovo ime, a da ne briznem u plač. Činilo mi se kao da se cijeli moj svijet srušio oko mene. No kolega koji je prošao slično iskustvo preporučio mi je da potražim pomoć kod svećenika. Trebalo mi je mjesec dana da skupim hrabrosti da ga kontaktiram, ali kada sam to konačno učinila, osjetila sam olakšanje nakon našeg razgovora, iako se nisam sjećala svih detalja. Potražila sam i pomoć psihologa i nakon godinu dana rada sa svojom tugom konačno sam osjetila težinu s prsa.
Snežana Đurišić priznaje da bol zbog gubitka supruga nikada neće u potpunosti nestati, no traženje pomoći joj je omogućilo da pronađe malo mira i utjehe usred svoje tuge. Zahvalan sam što sam prošao bez upotrebe lijekova. Razgovor sa svećenikom donio mi je privremeno olakšanje na nekoliko sati, ali stres se na kraju ponovno pojavio i trajao dulje vrijeme. Kako bih ublažio svoju tjeskobu, pribjegao sam molitvi i razgovoru. Pomisao na druženje i susrete s drugima samo je povećavala moju nelagodu, što mi je bilo neugodno. Kad mi je trebao odmor, nazvao bih svoju djecu da im kažem da se povlačim prespavati. Tada bih uzeo tablet i upustio se u besmisleno igranje. Ova me rutina zaokupljala cijelu noć.
