Milan Vasić je ponosni čuvar tradicijskih vrijednosti o čemu svjedoči i njegov dom na Kosovu. Iako zbog posla boravi u Beogradu, Vasić se često vraća u svoj rodni grad na Kosovu i Metohiji. Mladi glumac trenutno pruža pomoć mještanima nakon nedavnih tragičnih događaja koji su odnijeli nekoliko života. Vasić je iskazao privrženost svom rodnom mjestu, Kosovskoj Kamenici, navodeći da tamo ostaje njegovo srce. Njegovi roditelji žive u obližnjem selu Veliko Ropotovo, gdje se nalazi i obiteljska kuća. Vasić redovito posjećuje kako bi pomogao oko imanja, odao počast lokalnim samostanima i uživao u prirodi i običajima kraja koje duboko poštuje. Vasić smatra da Kosovo, gdje je njegovo srce i obitelj, treba često posjećivati jer se na njemu nalaze neke od naših najznačajnijih kulturnih znamenitosti.
Kao umjetnik iza pjesme “Ja sam boyce sa Kosova” s bendom Dejana Petrovića, Vasić često ističe svoju ljubav prema Kosovu i njegovoj duši. Nedavno je na Instagramu podijelio nekoliko zadivljujućih priča iz svojih avantura. Jedna od njegovih objava sadržavala je sliku kosovskog kolača s natpisom “Tko je za krišku?” Torta je izgledala apsolutno neodoljivo. Svoje je pratitelje upoznao i s domaćom delicijom koju voli njegova obitelj, slatkim grahom, koji je svježe ubrala i pripremila njegova majka. Milan je prešao cijeli put sa Šar planine samo da bi uživao u ovom jelu. Iako je ljuta papričica malo začinila i oznojila ga, okus je bio fenomenalan. Video koji je objavio na Instagramu s prikazom jela učinio ga je još primamljivijim.
Osim hrane, otkrio nam je i interijer i eksterijer kuće u Velikom Ropotovu. U prizemlju se nalazio dnevni boravak, kuhinja i blagovaona, dok su na katu bile spavaće sobe. Dvorište je bilo lijepo uređeno s bujnim zelenilom. Milanovi roditelji ulažu veliki trud kako bi sve izgledalo ovako zadivljujuće, a on je zahvalan što može pomoći oko zadaća poput zalijevanja i košnje trave. Miris svježe pokošene trave je neprocjenjiv. Na današnji praznik razmišljamo kako žive Srbi u enklavama na Kosmetu. Međutim, stvarnost njihove situacije ostaje misterij sve dok tome ne svjedočimo iz prve ruke. Odgovor na ovo pitanje, prema mišljenju Srba koji žive na Kosmetu, jeste da žive kako moraju. Često spas od sunca traže pod jednom stablom šljive.
Od administrativne tranzicije, koja je uključivala i prisilno uspostavljanje granica, život na Kosmetu znatno se razlikuje od onog u središnjoj Srbiji. Ove osobe moraju voditi svakodnevni život drugačije od onoga na što smo navikli. Ono što je drugdje čudno ili nepoznato, na Kosmetu je neophodno. Budućnost je za ove pojedince neizvjesna, a hoće li dočekati sutra ostaje upitno. Naši ljudi koji žive južno od Ibra moraju paziti na riječi, glazbu koju slušaju i dokumente koje nose. Nažalost, prisiljeni su živjeti neizvjesnim životom dulje vrijeme. Mogu li Srbi i dalje opstati na Kosovu ili postoji granica njihovog opstanka? Je li odlazak jedina opcija i ako jest, gdje bi otišli? U prilogu Jutarnjeg programa Kurira svoje viđenje ovih gorućih pitanja iznijela je Olivera Budimir, rođena Kosovarka koja je bila prisiljena napustiti svoj dom.
