U intervjuu krajem septembra, Abdulah Sidran, pisac i scenarista iz Sarajeva, izrazio je uvjerenje da pravi Emir Kusturica više nije živ i da je zamijenjen osobom po imenu Pantelij I. Milosavljević, koju su navodno otkrili pojedinci povezani sa Milošević.
Stoka pučine, koja je naš puk, je zaista odbojna. Prilično je apsurdno da bi se bošnjački nacionalista usudio da me napadne, s obzirom da sam i ja bošnjački nacionalista. Ovaj pojedinac je imao drskosti da me označi kao sramotu samo zato što sam odao poštovanje Kusturici. Takvo neznanje. Duboko me vrijeđa što su u intervjuu na deset stranica samo tri reda posvećena ovoj izuzetnoj ličnosti. Među svim stvaraocima i kulturnim radnicima sa prostora bivše Jugoslavije, Kusturica je jedna od najtragičnijih ličnosti. Jeste li čuli zadivljujuću urbanu legendu koja se pojavila među ljudima? Prema ovoj priči, naš dragi Emir Kusturica je svoju smrt dočekao na Zlatištu. Kako legenda kaže, mi, njegovi prijatelji, vjerno se okupljamo na mjestu njegove smrti, koje se nalazi na granici između entiteta, da odamo počast njemu. Navodi se da je poginuo dok je vodio cijenjeni Fellinijev diverzantski odred. U intervjuu za Nedeljnik, Sidran se osvrće na događaje u Beogradu, upoređujući to sa tragedijom koja se dogodila u Sarajevu.
Prema Sidranu, Milošević je bio taj koji je organizovao plan da se pronađe neko ko bi ličio na poznatog režisera Emira K, kako bi stvorio iluziju da podržava Miloševićev režim. Ovaj čin je viđen kao izdaja svoje domovine i svog naroda. I danas neki vjeruju da možda ima istine u ovoj urbanoj legendi. Sidran sugerira da dvojniku, Panteliji, nedostaje umjetnički duh i duh Sarajeva koji je posjedovao pravi Emir Kusturica. Kritičari, posebno stranci, ističu da su prva dva Kusturičina filma bila izuzetna, ali postavljaju pitanje da li je uspeo da ponovi taj uspeh. Sidran, međutim, priznaje da ne može dati mišljenje o Kusturičinim filmovima jer nije vidio nijedan od njih.
Kusturica mu je odgovorio, doduše, 2015. godine, jer je u to vrijeme potekla ova rasprava o preminulom “pravom Emiru”. Sidran je to tek nedavno ponovo pokrenuo u septembru. No, ako se prisjetimo Sidranove opaske o Kusturici, podsjetimo se i Kusturičinog razmišljanja o Sidranu.
Abdulah Sidran, pjesnik iz Sarajeva i čovjek bez duhovnog doma, jednom je napisao da se Emir Kusturica preobrazio u Panteliju. Kako drugačije opisati čovjeka koji pred svojim narodom postaje neispravan bojler, korodiran i iznutra i spolja, svuda curi i pravi buku? Čini se da se svakog trenutka očekuje da će uvaženi akademik dramatično eksplodirati. Kako prikladno za kotao! A šta drugo Kusturica može nego da zamisli kako i ostali likovi u njegovom životu prolaze kroz transformacije? Nema potrebe zalaziti u knjige o psihoanalizi da bi se shvatila suština Sidranovljevog rada. Pretražuje arhive velikih pjesnika, kao što je čitavog života pretraživao kotao tražeći inspiraciju. Sidran je nakupio dugu listu dugova prema raznim pojedincima, a da bi ih izmirio, mijenja biografije svojih savremenika. Ovaj uvid izneo je Kusturica 2015. godine na portalu Iskra.
