Na groblju u Prijepolju Mihal Janjušević, najmlađi brat Marka Janjuševića Janjuša, tužan je stajao pored lijesa dok su se opraštali. Prije nego što nastavim, osjećam se prisiljenim nešto izraziti. Tijekom svog života dobio sam brojna ljubavna pisma, ali ovo je bez sumnje najteže čitati. Dragi moji prijatelji, moj voljeni brate, teško mi je obratiti vam se izravno jer se bojim da bi drugi mogli krivo protumačiti moje namjere. Ipak, znaj da si uvijek u mojim mislima, uz našeg pokojnog brata. Pisanje ovog pisma nije mi bilo teško; čin čitanja naglas pokazuje se kao pravi izazov.
Ti si, moj dragi brate, deset godina mlađi od mene. Uvijek ste nas iznenađivali svojim izvanrednim sposobnostima i otpornošću. Kao naš mlađi brat, utjelovljujete dobrotu u njenom najčišćem obliku. Žao mi je što ti ranije nisam izrazio koliko mi značiš kao brat. Možda je sve moglo biti drugačije, pa bi naše nevolje bilo lakše podnijeti, ali nije bilo suđeno. Zahvalan sam na tvojoj nepokolebljivoj snazi i tješim se spoznajom da te s druge strane čeka naš djed, koji ti je dao svoje ime. Mogu samo zamisliti duboki razgovor koji će se odvijati između djeda i unuka. Mihailo, molim te ne brini. Tražim tvoj oprost za sve što je pošlo po zlu. Janjuš je izrazio spremnost da skoči za vama. Majka je s velikim naporom izgovorila ove riječi: “Odmori se, dragi moj, dok ne dođu mama i tata. Dok sam živa, uz tebe sam… Moj divni sine…”. Prije nego nastavim, moram nešto podijeliti. U prošlosti sam primao ljubavna pisma, ali ovo mi je najveći izazov. Dragi prijatelji, voljeni brate, borim se da nađem riječi jer ne želim da itko pomisli da te napuštam. Uvijek si u mojim mislima, zajedno s mojim bratom. Pisanje ovog pisma nije bilo teško, ali čitanje jest. Ti si deset godina mlađi od mene.
Dragi moj brate i sestro, uvijek si nas oduševljavao svojom otpornošću i prilagodljivošću. Ti si naš mlađi brat i oličenje dobrote. Nikad nisam do kraja izrazio koliko mi značiš kao brat. Stvari su mogle biti drugačije. Naše nevolje bile bi podnošljivije, ali mi se jednostavno nismo tako osjećali. Djed koji vam je dao vaše ime željno iščekuje vaš dolazak, zahvalan na prilici da svjedoči vašoj demonstraciji snage. Očekuje se duboki razgovor između generacija, dok unuk i djed ulaze u dugu razmjenu. Janjuš umiruje Mihaila govoreći: “Nemoj se nervirati, bit će to značajan susret.” Majka, svladana tugom, izražava svoju iskrenu čežnju, uzvikujući: “Žrtvovala bih sve da te ugledam, voljena moja.
Tijekom pogrebne službe dio govora bio je posvećen prepoznavanju golemog izazova današnjice i neosporne težine Mihailove smrti. Govornik je pozvao sve da čuvaju uspomenu na mladog Mihaila, kako bi on ostao živ u našim zajedničkim sjećanjima.
Košarkaš neprestano poseže za bratom Mihailom, izgovarajući iskrene riječi ljubavi i čvrsto držeći fotografiju svog preminulog brata i sestre.
