Jelena Trikić je bila izuzetna osoba, poznata po svojoj hrabrosti i hrišćanskoj vrlini. Njena najveća žrtva bila je ta što je dala svoj život kako bi donela novi život na svet. Ljudi širom Bosne i Hercegovine prepoznali su njenu veličinu, i od njene smrti zalažu se da se ispred Kliničkog centra u Banjaluci podigne spomenik njoj u čast, kako se ne bi zaboravila njena velika žrtva.
Iako je prošlo više od 12 godina otkako se tako nešto dogodilo, Jelena ima sina Nikolu kojeg će do kraja života čuvati u lijepom sjećanju.Naime, tijekom trudnoće Jelena je otkrila da boluje od karcinoma koji zahtijeva agresivno liječenje citostaticima. Da bi se podvrgnula ovom tretmanu, morala je pobaciti, odluku koju nije htjela donijeti.
- “Rekla sam joj: Jelena, dijete moje, bitna si mi”, ispričala je majka prisjećajući se vremena kada ju je pokušavala uvjeriti da nastavi s liječenjem. Jelena je na to odgovorila: „Majko, kao što sam ti ja važna, i ja sam sebi važna.Goran Dunović, Jelenin suprug, prisjeća se: “Naš prvi susret bio je prilično neobičan, jer se dogodio preko telefona.
Milkica, Jelenina majka, s uzdahom se prisjeća: “Sjećam se da je bio Đurđevdan kada su nas posjetili. Tada mi je Jelena javila vijest o trudnoći i rekla mi da ću uskoro biti baka. Osjetila sam radost.” Njezina majka razmišlja: “Vjerovala sam da je sve savršeno i da ćemo pronaći sreću.Jelena je počela imati zdravstvenih problema u šestom mjesecu trudnoće.Primijetio sam da postoji problem. Ona je samo spavala.Goran govori o prvim znakovima bolesti, grlo mu se steže od emocija.Izvijestili su o događajima koji su se zbili i izjavili da nema nikakve nade.
Jelena je tada umirivala mamu govoreći: „Maki, molim te nemoj da plačeš, sve će biti u redu.- Da bi je spasili, preporučili su joj terapiju zračenjem, ali bi se morala “riješiti” bebe. Liječnici su ispitivali kako je uopće ostala pri svijesti. Međutim, ležeći u krevetu, odlučno je odgovorila, ne, ne, odbijam to prihvatiti. Upozorili su je, Jelena, tvoje vrijeme je ograničeno.
- Obično su potrebna najmanje tri tjedna da beba dođe u fazu prikladnu za porod, no ona je inzistirala da će preživjeti. Liječnički tim nastavio je razmišljati kako je uopće mogla biti svjesna svoje okoline, vjerujući da je trebala biti u komi. Unatoč tome, šetala je, šetala, pa čak i uživala u kavi s medicinskim osobljem.
Jelena nije bila zainteresirana za razgovor o liječenju; prioritet joj je bio donijeti dijete na svijet. Morala je prije vremena poroditi i tako se dogodilo. Nikola nastao. Suprug objašnjava da je ime Nikola izabrala jer je pred ikonom svetog Nikole obećala da će, ako bude imala sina, nositi to ime.
Ugledavši Nikolu, Jelena je osjetila ogromnu radost, kao da se oslobodila bilo kakve bolesti.Bez obzira na izjave liječnika i njezine nalaze, ostao sam pri svojoj vjeri u čuda. Tek kad je umrla, kad je prestala dah, shvatio sam da sam sada bez nje.Najveća žrtva je ono što je ona postigla. Temeljno načelo kršćanstva je položiti svoj život za druge. Nakon poroda, Jelena je preminula 39 dana kasnije.
- Tri dana nakon sprovoda, Nikolu smo vratili kući. Bilo je to izazovno iskustvo i shvatio sam da ga moram zagovarati. Razmišljajući o tim godinama kasnije, shvaćam da putovanje nije bilo lako.Tri godine nakon Jelenine smrti, ušao sam u novi brak. Nikola je dobio sestru, a ja sam sad zadovoljna što ima družicu uz koju će odrastati.Nikola danas puni jedanaest godina i veselo je i zadovoljno dijete.
