U Pećanima je 1924. godine na svijet došla Jovanka Broz (rođ. Budisavljević), nekadašnja prva dama SFRJ. Aktivno je sudjelovala u Narodnooslobodilačkoj borbi i nosila je titulu supruge predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
U ulozi supruge predsjednika i prve dame SFRJ, aktivno je sudjelovala u raznim međunarodnim putovanjima i ugostila ugledne pojedince koji su posjećivali zemlju. Odigrala je značajnu ulogu u svjedočenju i proživljavanju brojnih ključnih povijesnih događaja u drugoj polovici 20. stoljeća. Ipak, iza kulisa, njezin je život bio daleko od radosti nakon što su se kamere prestale vrtjeti. Nakon Titove smrti, Jovanka je proživjela godine povučenosti i samonametnute izolacije.
Zadivljujući prikaz života Jovanke Broz snimljen je u dramsko-dokumentarnoj seriji pod nazivom „Jovanka Broz i tajna služba.
Povjesničari i poznavatelji društvene klime toga doba, kao i netko tko je s njom dijelio blisku obiteljsku vezu, Nada Budisavljević, zadubili su se u zadivljujuću priču o prvoj dami Jugoslavije – njezinom usponu i konačnom padu. Unutar zadivljujuće igrano-dokumentarne serije, Nada je rasvijetlila zamršenu dinamiku između njene sestre i Tita u posljednjim danima uoči njegove smrti, kao i izazovno razdoblje u kojem je Jovanka ostala sama.
Nada je ispričala kako je Jovanka svakodnevno uporno pokušavala stupiti u kontakt s bolnicom u kojoj je bio smješten Tito, ali joj je stalno bio zabranjen pristup. Bilo da je bio na terapiji ili se jednostavno odmarao, bolničko osoblje uvijek je pronalazilo izgovore da spriječi njihovu komunikaciju. U biti, nikad im nije bilo dopušteno međusobno razgovarati.
Nakon smrti Josipa Broza Tita, Jovanka je primala sućut samo od nekoliko odabranih, a to su djeca preminulog egipatskog predsjednika Nassera i Indira Gandhi. Međutim, tek je Indira Gandhi dovela u pitanje službeni narativ da Jovanka nije željela primati posjetitelje nakon suprugove smrti. U nevjerojatnom preokretu, Indira Gandhi bila je jedina osoba koja je izrazila sućut, ušavši u prethodno praznu kuću koja je odjednom postala vrveća od konobara, čaja, kolača i tajnica, kako je ispričala Nada.
Nakon smrti, pojedinci su ušli u prostorije u Užičkoj 15 i obavili opsežnu desetosatnu pretragu blagajni i okolnog prostora.
U kasnim večernjim satima, točno u 10 sati, zazvao me slabašan glas i pozvao me da dođem. Bez oklijevanja sam se kroz terasu probio do dnevnog boravka, gdje je skup pojedinaca promatrao kuću, razgledavajući fotografije i namještaj. Među njima je stajao muškarac, naizgled vođa grupe, koji je čak iu noćnoj tami nosio tamne naočale. Njegova prisutnost odisala je važnošću dok je od Jovanke tražio ključeve svog ureda. Međutim, priznala je da ne zna gdje se nalaze, jer joj je pamćenje preopterećeno situacijom. Frustriran, uhvatio ju je za ramena i energično tražio ključ. U očaju je okrenuo broj na svom telefonu, zbog čega je otišao u Jovankin ured. Zbog toga je Jovanka Broz bila prepuštena neumoljivom protoku vremena, zaboravljena, sve dok naposljetku nije preminula sama u dodijeljenoj joj kući 20. listopada 2013. godine.
U prethodno spomenutoj seriji Nada je spomenula kako njezina sestra posjeduje iznimne sposobnosti, pokazujući i brzinu i sposobnost, što ju je u konačnici učinilo prikladnom za mjesto na dvoru. Nada je zatim nastavila prepričavati neka od sestrinih postignuća tijekom rata. Šuškalo se da je njezina fizička privlačnost odigrala ulogu u njezinom smještaju tamo. No, osobno smatram da su je njezine organizacijske sposobnosti bile ono što ju je istinski preporučilo za rad uz Tita. Naime, za vrijeme rata, kada je došlo do desanta u Drvaru, ona je preuzela odgovornost za nadzor nad bolnicom.
