– Jovanka Broz je do same svoje smrti, ostala veliki misterij po tadašnju javnost. Nikome nije jasno, kako je žena, koja je bila Titova supruga, na kraju nije imala ni penziju, nego se do samoga kraja o njoj brinuo Zdravko Čolić. On joj je kupovao hranu, brinuo se o lijekovima, kao i o osnovnim životnim potrepštinama.
Danas se navršava 44 godine od smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji nije zapamćen samo po političkom djelovanju, već i po dugotrajnoj ljubavnoj priči s Jovankom Broz.
Javnost je oduvijek bila fascinirana pričama o vezi Tita i Jovanke, a svojedobno je Nada Budisavljević, Jovankina mlađa sestra, podijelila uvide u život supruge doživotnog predsjednika SFRJ.
Odrastanje Nade i Zore, trećeg brata i sestre u obitelji Budisavljević, suočavalo se s brojnim nedaćama. Njihovi su roditelji preminuli u mladosti, ostavljajući ih da djetinjstvo provode u raznim ustanovama poput domova, sirotišta i internata. U dramatičnoj dokumentarnoj seriji “Jovanka Broz i tajne službe” Nada je ispričala bolno razdoblje kada je sa sestrom bježala u strahu da će ih poslati u logore umjesto da se vrate kući. No, osvrnula se i na potresni trenutak kada je, mnogo kasnije, stajala ispred ulaza u Užičkoj 15 i ugledala svoju najstariju sestru Jovanku.
Nakon gubitka oca u ratu i smrti majke prije rata, moja sestra Zora i ja ostali smo bez roditeljske skrbi. S nepunih šest mjeseci ostala sam bez majke. Srećom, naša maćeha je preuzela brigu o nama u burnim ratnim vremenima. Bila je nevjerojatno predana i dobrodušna žena. No, kad je rat završio, Narodni odbor je donio odluku da nas smjeste u dječji dom. U strahu da nas to ne dovede u logor, bježali smo od onih koji su nas gonili kroz selo. Sjećanja na to izazovno razdoblje još su uvijek živa za Nadu Budisavljvić, dok se osvrće na vrijeme kada su ona i njezina sestra ostale siročad i razvedene po dolasku u dječje domove.
Naš posjet nas je odveo do dječjeg doma u Gospiću, gdje smo otkrili dva odvojena doma, jedan za stariju djecu i drugi za mlađu djecu. Nada je ispričala kako su ih tada razdvojili, nju smjestili u manji dom, a njezinu sestru u veći. Napomenula je da je Jovanka još uvijek bila u aktivnoj potrazi za njima, no nažalost, životne okolnosti su omele njihov prvi ponovni susret.
- Zalaganjem Crvenog križa, Jovanka nas je neumorno tražila i na kraju nas smjestila u dječji dom. Unatoč njezinoj najboljoj namjeri, nas u to vrijeme nije bilo jer smo uživali na odmoru na otoku Krku u Baškoj. Nažalost, po povratku smo opet bili razdvojeni. Zora je bila smještena u dom u Vukovaru, a ja sam bio smješten u internat u Otočcu, a ne u dom.
Nakon godina prisilne razdvojenosti, sestre su se mogle ponovno okupiti u Bijelom dvoru, gdje je Jovanka u tom razdoblju obnašala cijenjenu poziciju prve dame i supruge maršala.
Nada je ispričala svoj prvi susret sa sestrama, prisjećajući se kako je Jovanka, upraviteljica internata, organizirala da je dovedu u Beograd. Stigli su u Užičku 16b, gdje je Nada uvedena u potpuno namještenu sobu koju krase zavjese i tepisi. Tamo je prvi put ugledala Zoru, koja je sama doputovala iz Vukovara. Ubrzo nakon toga ušla je i sama Jovanka koja je odisala elegancijom u svom tamnoplavom kaputu ukrašenom krznom nerca. S podignutom kosom i visokim potpeticama, bila je oličenje sofisticiranosti, ostavivši Nadu u čudu svojom ljepotom.
Prema njezinim riječima, njezina je sestra posjedovala iznimne vještine, izuzetnu brzinu i veliku kompetenciju, što ju je sve činilo pogodnom za položaj na dvoru. Nastavila je prepričavati neka od sestrinih postignuća tijekom rata.
Prema riječima najmlađe sestre Jovanke Broz, razlog zbog kojeg je dovedena baš na to mjesto nije bio samo njezina fizička privlačnost. Umjesto toga, njezine su iznimne organizacijske sposobnosti bile te koje su privukle Titovu pozornost, što je dovelo do toga da je odabrana da radi uz njega. Tijekom rata, točnije desanta na Drvar, preuzela je vođenje bolnice i uspješno evakuirala sve ranjenike s tog područja. Osim toga, osnovala je bolnicu na Sremskom frontu. Nakon oslobođenja Beograda, ona je otvorila bolnicu u istoj zgradi u kojoj smo kasnije pohađali školu, a koja se danas zove Pedagoški fakultet.
U jednoj od epizoda spomenutog igrano-dokumentarnog serijala, Nada je govorila o dinamici između Tita i njene sestre koja je dovela do njegove smrti, kao io izazovnim danima kada je Jovanka ostala sama.
Nada je otkrila da je Jovanka uporno pokušavala doći do bolnice u kojoj je Tito bio smješten, ali su njezini napori uporno osujećivani. Svaki dan nailazila je na razne prepreke, bilo da se radi o Titovim terapijama ili rasporedu spavanja, sprječavajući ih da se povežu putem telefonskog poziva. Osoblje bolnice stalno je pružalo isprike, učinkovito zabranjujući bilo kakav oblik komunikacije između njih dvoje.
Povodom smrti Josipa Broza Tita, Jovanka je primala sućut od odabranih, među kojima su kćer i sin preminulog egipatskog predsjednika Nassera, ali i Indira Gandhi.
Indira Gandhi bila je jedina osoba koja je dovela u pitanje službeni narativ da se Jovanka odlučila izolirati nakon smrti svog supruga. Suosjećanje je pokazala time što joj je jedina izrazila sućut. Začudo, u do tada praznoj kući bez ikakvih aktivnosti odjednom su se materijalizirali konobari, čaj, kolači, tajnice… – dodala je Nada.
Nakon prolaska, pojedinci su se uputili u Užičku 15 i pedantno češljali blagajne i razne prostorije u trajanju od 10 sati.
U kasnim večernjim satima, točno u 10 sati, zazvao me slabašan glas i pozvao me da dođem. Bez oklijevanja sam se odazvao molbi i kroz terasu ušao u dnevni boravak. Na moje iznenađenje, okupila se skupina ljudi koji su s velikom znatiželjom razgledavali kuću. Među njima je stajao muškarac, naizgled vođa, s tamnim naočalama unatoč kasnom satu. Njegov je značaj bio opipljiv. Prišao je Jovanki i tražio ključeve svoje kancelarije. Nažalost, izjavila je da ne zna gdje se nalaze, a sjećanje joj je preplavljeno kaotičnim prizorom. Frustrirano ju je uhvatio za ramena i energično tražio ključ. Zatim je uslijedio telefonski poziv, što je izazvalo burne aktivnosti u Jovankinom uredu. Nada je ispričala ovaj nemirni susret.
