– U nastavku našeg današnjega članka donosimo vam jednu priču, koja se desila tačno prije 10 godina. Naime, radi se o jednoj frizerki, koja je sreću potražila u Njemačkoj….
Godine 2014. cilj mog putovanja u Njemačku bio je marljivo raditi tri mjeseca kako bih pribavio sredstva za nabavku džipa. Prije nego što sam se upustio u ovaj pothvat, donio sam odluku da trajno prestanem raditi svoj frizerski posao u Bosni. Moj primarni cilj odlaska u Njemačku bio je baviti se isplativim poslom i pružiti pomoć drugoj osobi. Započinjući svoju ispovijest, Hana, koja već gotovo desetljeće živi i radi u Njemačkoj, prisjeća se svog putovanja u tu zemlju 2014. godine. Kako bi zaradila dovoljno novca za kupnju džipa, odlučila je privremeno zatvoriti svoj frizerski obrt.
- u Bosni. Po dolasku, zatekla se kako uslužuje muškarca, pored druge žene. Prije nego što je napustila svoj dom, Hana je zatražila kartu u jednom smjeru od svoje majke, koja je izrazila zabrinutost zbog nepoznate prirode njezinog odredišta i upozorila ju na rasprostranjenost obmana u Njemačkoj. Unatoč početnim izazovima, ustrajala je i sada napreduje.
No, njezino putovanje nije bilo glatko, na što ju je upozoravala rođena majka, koja je, kao i Hanin otac, mirovinu primila u Njemačkoj. Prisjećajući se svog dolaska u Njemačku, Hana razmišlja o strahu koji je doživjela kao žena koja nije znala ni jezik, krećući na solo putovanje u potrazi za poslom. Nakon nekoliko tjedana odlučili smo večerati vani. Taj pojedinac, koji je bio s Kosova i govorio je srpski, bio je u mojoj pratnji. Ne samo da nas je posluživao nego je i sjedio i bio prevoditelj.
Osjetila sam mješavinu straha i nervoze. Na moje iznenađenje, ta mi je osoba predložila da mi može pomoći oko papirologije, pa čak i da me oženi, uz uvjet da se ja brinem za njega pod stare dane kako ga njegova djeca ne bi morala strpati u starački dom. Nažalost, pogriješio je što se tiče djece… Ne mogu a da ne brinem što će o meni misliti moja obitelj, vjerski poglavari i zajednica. Kako bih inače mogao ostati u Njemačkoj? Imam već 50 godina, a na mirovinu još čekam. Teška je odluka prihvatiti ovaj prijedlog, ali Hana se živo sjeća situacije. Hana se prisjeća trenutka kada ju Ju, vidjevši ga onakvim kakav uistinu jest, uvjerava da ima sve što joj treba i da neće požaliti. Obećava da će joj osigurati sve što ima, uključujući vjenčanje i pravne dokumente.
Hana, međutim, napominje kako joj još nedostaje potrebna papirologija. Ju odgovara govoreći: “Hajde da se dogovorimo, moji interesi su u skladu s vašim.” On nudi svoju pomoć dok je ona živa, obećavajući da će je oženiti i dati joj sve što posjeduje. Hana tada otkriva da ima kredit u Bosni, na što joj Ju odmah daje 5000 i upućuje je da ode podmiriti dug. Uz to, on joj daje dodatnih 2000, nadmašujući njezin početni kredit od 3000. S 50 godina nisam imao želju ući u brak.
Vjerovala sam da mi ne treba muškarac u životu i pitala se koje korake trebam poduzeti. Iskorištavanje moje mirovine postalo je razmatranje, jer moja majka nije imala pravo na to, a ni moj otac. Unatoč nedostatku podrške obitelji, donio sam odluku da ga dovedem u Bosnu. To je bila nužna akcija, jer su me ti dokumenti natjerali da se preselim u Bosnu. Ove osjećaje podijelila je Hana tijekom intervjua s YouTube kanalom Auslenderi, koji se fokusira na bilježenje priča i iskustava radnika migranata iz bivše Jugoslavije. Pitajući se o njihovim postupcima i načinima komunikacije, čovjek se pita što su radili i kako su učinkovito prenijeli svoje poruke. Posjetiti Švabinu kuću bez ikakvog znanja jezika ili bliskosti s njim nije bilo dobro.
U početku me izjedao strah i svake večeri sam zaključavao svoju sobu. Atmosfera je bila izazovna, jer se činilo da je svima teško. Švaba me je uputio da odem u mesnicu kupiti hranu, ali nisam znao što da uzmem. Srećom, u pomoć su mi priskočili susjed i njegova supruga koji su mi pomogli prevladati jezičnu barijeru. Njihov način govora bio je drugačiji od čistog njemačkog koji se govorio u Berlinu, ispunjen zvukovima hsh, hsh. Bilo je to zbunjujuće iskustvo, ostavljajući me da se pitam o čemu se šale. Nakon što je starac preminuo, udovica je od javnog bilježnika doznala da on, a da ona nije znala, osim tri odrasla sina ima i četvrtog sina. Nakon njegove smrti, okupila sam se s njegovom djecom oko stola i započela razgovor.
- Pitao sam ih jesam li ikada uzeo nešto što nije moje, na što su me uvjerili da nisam. Unatoč svojim godinama, koje su bile u osamdesetima, ostao je izrazito energičan i imali smo priliku krenuti na nekoliko zajedničkih putovanja. Iako mu nisam bio u sluganstvu, čovjek se sam brinuo o svojoj osobnoj higijeni bez moje pomoći; međutim, preuzeo sam odgovornost za pripremu obroka, čišćenje i pranje rublja. Tek nakon njegove smrti morala sam pobijediti strah od pokojnika i prvi put ga okupati. Tijekom gotovo desetljeća prepričavala je slučajeve kako su je više puta prevarili i poslodavac i kolegica na blagajničkom mjestu. No, protiv njih je podnijela tužbu na sudu. Kolika je bila mirovina s kojom ju je ostavio? Uz uvjerenje u čvrstu odluku, zacrtala je povratak u Bosnu 2025. godine.
Razlog tome je stjecanje vlastite mirovine koja će joj, u kombinaciji sa Švabinom, osigurati dovoljnu financijsku stabilnost. Ona samouvjereno izjavljuje da je 500 eura koje joj je ostavio sada višak za njezine potrebe, budući da ima dovoljno hrane i osvježenja za sebe. Nadalje, napominje da u Njemačkoj pojedinci imaju pravo na dvije mirovine – jednu za muža i drugu za ženu, s tim da se potonjoj mirovina povećava kako ona stari.
