– Crvena Jabuka je definitivno jedna od najvećih pop grupa u bivšoj Jugoslaviji. Definitivno u svojoj jako dugoj povijesti imaju jako puno velikih hitova. Međutim, njihov početak je bio više nego tragičan…
Prije 38 godina Dražen Ričl i Aljoša Buha, koji su bili dio crvene grupe Crvena jabuka, doživjeli su prometnu nesreću u Jablanici. Dražen je u nesreći zadobio teške tjelesne ozljede, dok je Aljoša tragično izgubio život na mjestu događaja. Nažalost, Draženove ozljede bile su kobne te je 1. listopada te godine preminuo u bolnici. Elvira Ričl, Draženova majka, ispričala je potresne detalje ovog tragičnog događaja u intervjuu koji je objavio Yugopapir 1989. godine. Intervju prenosimo u nastavku u cijelosti. Bio je to tjedan koji je prethodio nesreći kojeg se živo sjećam. Cijela naša grupa se okupila u Rumunjskoj, gdje moj brat ima ljetnikovac.
Uspomene koje smo stvorili za to vrijeme bile su zaista nezaboravne. Po povratku su nas posjetili moja snaha i brat te smo zajedno popili ugodnu kavu. Tijekom tog druženja Dražen je spomenuo nadolazeću turneju i razgovarao o svojim težnjama prema drugom albumu. Jasno se sjećam da je izgovorio riječi: “Volio bih da možemo sve ovo odgoditi. Bila je sreća što se događaj bez obzira na to mogao odgoditi. Tijekom našeg ugodnog razgovora, u kojem je bila očita Draženova naklonost mom bratu, moja je šogorica spomenula svoju kontinuiranu fascinaciju hiromantijom i svoj značajan napredak na tom polju. Dražen je ozbiljnog izraza lica promatrao njezine dlanove i radoznalo upitao koliko mi je još vremena ostalo?
Gledajući unatrag, kad se dogodi sličan incident, čini se kao da je to bilo upozorenje, ako shvatite moj zanos… Ona je, ispričala je susjeda, tog zlosretnog četvrtka, kada je Dražen krenuo za Mostar, ugledala njega. Kao i obično, sva su se djeca okupila vani i vukla za njim dok je silazio niza stube i krenuo prema ulici. Zastao je, nježno pomilovao kosu svakog djeteta i svakome izgovorio nekoliko riječi. Činilo se kao da im upućuje posljednji zbogom. Od njih je imao iskrenu naklonost. Čin podjele slastica i peciva bio je uobičajena pojava. Upuštajući se u razgovore i razigranu zafrkanciju, zaigrano bi upitao:
“Gdje si, moj dječače?” Njihova naklonost prema njemu bila je očita jer su se slijevali na njegovu stranu, što mu je otežavalo razlaz. Nemilosrdno bi se vukli za njim sve do izlaza. Kao zabrinuta majka, uvijek bih osjećala nelagodu kad god bi on krenuo na putovanje. Dražen je bio pedantan u organizaciji prijevoza, pazio je da bude po njegovom ukusu prije nego što je pristao. Uoči njihovog kobnog putovanja raspitao sam se za vozilo koje će voziti.
U pokušaju da mi smiri živce pružio mi je razuvjeravanje, rekavši: “Zlajin Fića nije pouzdana opcija, ali budite sigurni, ja tamo neću ići, nego ću putovati sa Žerom u njegovom novom Golfu. Žera izvrstan je vozač.” Zaista je zbunjujuće kako se uspio naći u Zlajinu Fići. Uostalom, moj partner Dražen bio je dosta visok. Okolnosti oko njegove odluke da se zadovolji s Fićom ostaju mi misterij. Nakon što je Zlaja spomenuo njihovu želju da nađu mjesto gdje će nešto jesti u blizini Jablanice, Dražen je predložio odlazak u hotel Ruža u Mostaru jer je o njemu čuo pozitivne stvari.
Njihov glavni cilj bio je zgrabiti obrok i osigurati da na koncert stignu na vrijeme. Zlaja nikada nije otkrio podrijetlo Draženove prisutnosti s njim. Jednom sam se o tome raspitivao kod Žere, pitajući je li to nepravedno s njihove strane. Međutim, zbog gužve u kući stvar je ostala neriješena. U potrazi za dodatnim pojašnjenjem obratio sam se Cunji, bubnjaru, koji je podijelio ovo saznanje: “Teta Elvira, ne znam detalje. Znam samo da je bio dogovor da Žera i ja putujemo Golfom, a oni su se odlučili za Fic, zbog razmatranja opreme.
Konačna istina ostaje mi nedokučiva, jer sam u neznanju je li se moj voljeni Dražen razbjesnio i promijenio svoj postupak. Tu je enigmu, nažalost, odnio na vječni počinak… Bez oklijevanja sam odmah nazvao i brata i dr. Đokovića, koji mi je i direktor. Doktor Đoković nije gubio vrijeme da se obrati svojim kolegama u mostarskoj bolnici. Javili su mu da je Zlajo lakše ozlijeđen, dok je moj Dražen teško i teško ozlijeđen. Bez zadržavanja smo se pripremili i krenuli put Mostara u rano četiri sata ujutro.
- Dežurna liječnica, izuzetna i suosjećajna žena, srdačno nas je dočekala i čak nam je ljubazno ponudila svoj krevet da nađemo predah. S nama je podijelila događaj bez presedana, kakvom nikada nije svjedočila u svojoj dugogodišnjoj liječničkoj karijeri ili osobnom životu: “Cijela zajednica Mostara ujedinila se u solidarnosti. Nebrojeni ljudi pohrlili su dati krv. Bilo je duboko u noć, oko jedan sat sat, kada su se ti mladi pojedinci konačno razišli. Dok smo napeto iščekivali dolazak spasilačkog helikoptera, pogled mi je bio fiksiran na zloslutno nebo iznad.
Činilo se da je vrijeme stalo dok smo zadržavali dah. Odjednom mi je prišla osoba s poraznim vijestima – helikopter je bio prisiljen vratiti se, nesposoban sletjeti. Oštar ubod tjeskobe probio mi je prsa, ostavljajući me bez daha. Mahnito sam posegnula za telefonom, očajnički želeći razgovarati sa Žerom, našim stalnim izvorom komunikacije. “Žera, dragi moj, što ćemo sad? Helikopter ne može sletjeti?” preklinjala sam.
Nakon što je uvjerio tetu Elviru da je sve pod kontrolom, obavijestio me da je avion već otpremljen. S tom spoznajom krenuli smo prema zračnoj luci, obavijestivši bolnicu da obave potrebne pripreme za Dražena. Po dolasku zrakoplova ispratili su me stražari ispred zgrade zračne luke kako bi osigurali da se ne približim zrakoplovu. Iz daljine sam ugledala vozilo hitne pomoći i nosila na kojima je moj voljeni Dražen bio skriven pod plahtom.
U pratnji brata i liječnika ukrcali su se s njim u avion. Bio je petak navečer kada sam se nevoljko vratio u Sarajevo. Posjetio sam Zlaju u ponedjeljak, jer je bio kod kuće. Razmišljajući o situaciji, došao sam do spoznaje da je za cijeli incident vjerojatno kriv Fićo, jer sam kasnije otkrio da je star i nestabilan. U trenutku događaja, sjedište se spustilo na Zlaju, potpuno ga obavijajući. Udarac je pao izravno na njegov nos, rezultirajući samo lakšim ozljedama. Nakon toga je bio podvrgnut zahvatu na maksilofacijalnoj kirurgiji kako bi se riješio problem, ali se brzo pribrao, kao da se incident nije ni dogodio…
