Emir Kusturica je vjerojatno jedan od najvećih regionalnih režisera svih vremena. Krenuoi je jako skromno, a na kraju je dogurao i do predsjednika Kanskog festivala….
Emir Kusturica je renomirani i visoko nagrađivani filmski autor s područja bivše Jugoslavije, čiji filmovi očaravaju gledatelje širom svijeta. Osim toga, njegovi projekti privlače holivudske zvijezde, a svojim je umjetničkim umijećem impresionirao Moniku Bellucci. Djetinjstvo je proveo u Sarajevu, pokazujući od malih nogu strast prema umjetnosti. Po završetku srednje škole nastavio je studij režije na renomiranoj Akademiji filmske umjetnosti u Pragu (FAMU).
Dok je ondje studirao, Kusturica je stvorio nekoliko zapaženih kratkih filmova, a posebno se ističe Guernica (1978.), koja mu je donijela nagradu na češkom festivalu u Karlovim Varima. Kusturičin debitantski igrani film Sjećaš li se Dolly Bell? (1981.), osvojio je Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu, signalizirajući pojavu svježeg talenta u globalnoj kinematografiji. Njegov sljedeći film, Otac na službenom putu (1985.), osigurao je Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, učvrstivši njegov status jednog od istaknutih europskih redatelja.
Teme balkanskog identiteta, obiteljskih veza i sukoba često se ispituju u njegovim filmovima, koji koriste magični realizam i crni humor kao svoju leću. Neki od najpoznatijih naslova su: Arizona Dream, Hanging House, Underground, Black Cat, White Cat i On the Milky Way. Osim redateljske uloge, Kusturica je predani glazbenik. Sa svojim bendom “The No Smoking Orchestra” ima turneju diljem svijeta, spajajući punk-rock energiju s balkanskim ritmovima.
Glazba često ima važnu ulogu u njegovim filmovima, pružajući im jedinstvenu emocionalnu dubinu. Kusturica je poznat po svojoj inicijativi “Drvengrad” koja se nalazi u Mokroj Gori, gdje je izgradio osebujno etno-selo koje djeluje i kao turistička destinacija i kao kulturno središte. Festival “Kustendorf”, koji organizira na ovom mjestu, okuplja renomirane filmaše i talente u usponu. Kontroverze su često okruživale Kusturicu zbog njegovih političkih uvjerenja, osjećaja nacionalnog identiteta i izjava datih u javnosti.
Njegov izbor da prijeđe na pravoslavlje izazvao je značajnu pozornost, kao i njegove primjedbe o jugoslavenskom ratu i političkim pitanjima na Balkanu. Emir Kusturica godinama je istraživao svoje nasljeđe, a kada je otkrio istinu, ništa ga nije moglo spriječiti da prijeđe na drugu vjeru. Za svoj je doprinos pobrao sva najveća priznanja na području filma i režije, a velike holivudske zvijezde rado prihvaćaju uloge u njegovim projektima. Međutim, 2015. odlučio se obratiti na drugu vjeru i krstio se, što je izazvalo širok raspon odgovora.
I dok su neki vjerovali da se on jednostavno ponovno povezuje sa svojim naslijeđem, kako je i sam istaknuo, mnogi Bošnjaci su se ovom odlukom osjećali duboko izdanima, smatrajući je izdajničkim činom. – Nisam se obratio; Jednostavno sam kršten. Redatelj je jasno rekao da je moja prognoza da su kršćani blizu izumiranja. Naglasio je da su njegovi preci radi opstanka bili prisiljeni prihvatiti islam, jer su Turci u to vrijeme vladali tim krajevima. Vođen potragom za saznanjima o svom naslijeđu, kopao je po brojnim knjigama, da bi nakon dugogodišnjeg istraživanja zaključio da je njegova loza srpska.
Istaknuo je važnost osiguravanja da njegov pravi identitet bude prepoznat nakon njegove smrti. Kusturica je jednom prilikom za armenpress.am ispričao da je njegova obitelj djelomično prešla na islam, dok se još uvijek pridržavala pravoslavlja. Nitko se u njegovoj obitelji nije otvoreno identificirao kao musliman. U vrijeme njegova krštenja, kršćanstvo se suočavalo s izazovima, ali on vjeruje iu kulturu i u Boga, tvrdeći da se ta veza ostvaruje kroz kulturne prakse.
Napomenuo je da su njegovi preci bili muslimani 250 godina, ali su prije toga bili pravoslavci. Što bi na to rekao njegov otac Murat Kusturica da je još živ? Govoreći o svom podrijetlu, primijetio je da je njegova obitelj prošla djelomično preobraćenje na islam, “ali su ipak nastavili slijediti pravoslavlje”. Ustvrdio je da se njegov otac Murat izjašnjavao kao ateista i izjašnjavao kao Srbin. – Moj identitet je ukorijenjen u mom ocu, koji je bio duboko fiksiran na ideale. Zvao se Murat, i iako se prvenstveno identificirao kao Srbin, taj je aspekt često nadilazio ono što sam mogao komotno prihvatiti.
Kulturološki gledano, drugi element ima veću važnost, jer se s tom perspektivom svrstao i Andrić, moj književni i filozofski uzor. On je pretrpio najviše patnje, a kada je suočen s izborima o smjeru, sasvim je prirodno stati na stranu onih koji su se suočili s najvećim nedaćama. To je bio moj izbor. Do tog sam zaključka došao kada sam shvatio da biti Jugoslaven više nije moguće. “Za mene je koncept krštenja imao više veze sa društvenim porijeklom, jer je moje razumijevanje vjere bilo više oblikovano kulturološkim običajima nego samom vjerom, zbog čega mi je bilo lako pripadati tradiciji”, objasnio je Kusturica.
