Popularni bosanski pisac rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, u uglednoj muslimanskoj porodici. Studirao je jugoslovensku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je diplomirao 1934. godine. Nakon toga, radio je kao profesor u gimnaziji u Tuzli.
Njegovo stvaralaštvo ostavilo je značajan trag u književnosti Jugoslavije, a njegova filozofska i moralna pitanja, koja postavlja kroz likove i njihova unutarnja previranja, i danas su predmetom promišljanja. Meša Selimović nije bio samo pisac, već i profesor književnosti na fakultetu, bio je i scenarist i pisao je akademske knjige, njegov život je bio ispunjen tragedijom koja je utjecala na njegovo pisanje. Meša Selimović rođen je 26. travnja 1910. godine u Tuzli, a odrastao je u tradicionalnoj muslimanskoj obitelji. Mjesto rođenja i okolnosti njegova odrastanja, kao i povijesni kontekst vremena, sve je to pridonijelo njegovom pisanju.
Studirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a njegov obrazovni temelj postavio je temelj za stvaranje priča koje istražuju složena moralna i filozofska pitanja. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u pobunjeničkom pokretu, ali je osobno doživio tragediju koja će ga trajno utjecati. Njegovog vlastitog brata, koji je bio optužen za krađu, partizani su pogubili, što je dovelo do mnogih rasprava među Mešom o prirodi morala, pravde i optuženih. Književna karijera Meše Selimovića počinje kasnije, ali vrlo brzo postaje poznat kao jedan od najznačajnijih pisaca bivše Jugoslavije. Njegova se ostvarenja bave ljudskom prirodom, moralnim pitanjima i unutarnjim sukobima, a atmosferu njegovih knjiga tipično karakteriziraju tuga, samoća i nedostatak značaja života.
Njegovo pisanje temelji se na egzistencijalističkoj filozofiji, s kojom se susreo sa značajnim zanimanjem, a koja proizlazi iz djela autora poput Dostojevskog, Kafke i Sartrea. Likovi u njegovim romanima obično imaju problema sa svojim društvenim konvencijama i osjećajem identiteta, što čini njegovo pisanje duboko refleksivnim. Jedna od najvećih tragedija u njegovom životu bila je smrt njegovog brata i sestre Šefkije. Bio je vođa komande u tuzlanskoj regiji, a ubijen je zbog optužbi za krađu. To je bio izgovor za njegovo pogubljenje od strane pristaša. Šefkija je pokušao udomiti svoju preživjelu suprugu, ali je taj pokušaj postao uzrok njegove smrti.
Meša se nikada nije ponovo oženio Partijom zbog prekršaja, niti njegov brat Teufik, koji nije intervenirao da spasi Šefkiju. Ove traume utjecale su na Mešin pogled na nepravdu i propale ideologije, što je dovelo do inspiracije za njegov roman “Derviš i smrt”. U ovoj priči, primarni lik, Ahmed Nurudin, duboko je pogođen smrću njegovog brata, zbog čega se mora pozabaviti pitanjima morala i pravde, kao i smrti. Osim što je bio pesimističan pisac, Meša Selimović je imao i snažnu emotivnu podlogu u životu te se na tome opredijelio djelovati i pisati. Od iznimne mu je važnosti bila romantična priča s Daroslavom Božić koju je upoznao u Beogradu.
Unatoč braku s Desom Đorđić, Meša je ušao u ljubavnu vezu s Darkom, kćerkom vojnog časnika u kraljevskoj vojsci. Njegova odluka o odlasku iz Dese izazvala je velike polemike u društvu, Meša je tada bio podvrgnut kritikama i stranačkim kaznama. Odbor mu je uskratio članstvo zbog njegove “nepoštenosti” i “kršenja stranačkih načela”, jer u to vrijeme nije bilo prihvatljivo da pisac, pogotovo iz obitelji koja je bila na određenoj strani, ima ljubavnu partnericu. Meša je odbio dopustiti društvu ili članovima njegove stranke da ga kritiziraju, unatoč činjenici da su ga mnogi ljudi u njegovom životu prezirali.
Njegova bitka za ljubav na račun Darke, koju je smatrao najvažnijom odlukom u životu, trajala je dvadeset godina. Meša Selimović je posljednje godine života proveo u Beogradu, povukao se iz državne službe, ali je i dalje nastavio pisati. Dodatno, posvetio se pratiteljima poput Dobrice Ćosića, a tijekom večeri sudjelovao je u igri preferansa. Najveću utjehu dobio je u Darki, koja mu je bila posvećena do smrti. Meša je preminuo 11. jula 1982. godine, au posljednjim trenucima njegovog života bila je prisutna Darka koja mu je uvijek bila podrška, kao najveći pomagač.
Njegovo zadnje pitanje bilo je vezano uz nogometno natjecanje, ali je mirno, bez riječi, otišao sa svojom suprugom života. Meša Selimović je sahranjen u Beogradu, a nakon njegove smrti bilo je pokušaja da se njegovi posmrtni ostaci prebace u Sarajevo, ali to se nije dogodilo. Njegovo nastojanje da živi i danas ogleda se u filozofskim pitanjima o moralu, pravdi i ljudskoj prirodi, ta su pitanja postala temelj za razumijevanje i analiziranje svakodnevnih situacija.
