U današnjem članku pišemo o nevjerojatnoj priči malog dečaka, Petra Todorovića, koji je preživio borbu za život koju nijedna majka ne bi poželjela, ali koja pokazuje nevjerojatnu snagu volje, ljubavi i nade. Petar je danas zdrav sedmogodišnjak, a njegova priča o životu, borbi i nevjerojatnoj hrabrosti postala je inspiracija za sve roditelje koji se suočavaju s teškim trenucima.
Petar Todorović rođen je s samo kilogram i trideset grama, u 33. nedelji trudnoće, kao treće dijete u porodici. Njegova majka, Mirjana Lazić Todorović, prisjeća se tih prvih trenutaka u porodilištu koji su bili ispunjeni strahom i nesigurnošću. Iako je njena trudnoća bila visoko rizična i liječnici su već od početka ukazivali na mogućnost prevremenog porođaja, niko nije mogao predvidjeti s koliko će se komplikacija Petar suočiti. Ovaj mali borac imao je čak trideset transfuzija, a svaki dan bio je prava borba između života i smrti. Mirjana se prisjeća trenutaka kad je svaki posjet intenzivnoj njezi bio ispunjen strahom hoće li zateći svog sina živog, dok su lekari svakog dana davali novu, tešku dijagnozu.
„Bile su to noći bez sna, suze koje nikad ne presuše, i srce koje je bilo uplašeno svaki put kad sam pogledala tu sitnu ruku. Taj njegov mali prstić postao je simbol nade.” kaže Mirjana. U tih 67 dana borbe u inkubatoru, Mirjana i njen suprug nisu gubili vjeru. Bez obzira na sve teške prognoze, majčinska ljubav i vjerovanje da će Petar preživjeti, nisu ih napustili.
- Petar je napustio bolnicu 27. decembra 2018. godine, nakon skoro dva mjeseca borbe, iako su prethodnih dana Mirjana i njen muž morali donijeti vrlo teške odluke. Nakon 50 dana boravka u bolnici s dvoje djece, ona je morala napustiti Petara, a krikovi su joj odjekivali hodnicima UKC Banja Luka. “Majka ne može da ostavi deo sebe, pa makar i na jedan dan,” prisjeća se Mirjana tih emotivnih trenutaka. No, uprkos svim teškoćama, Petar je nastavio s borbom.
Nakon što je napustio bolnicu, Mirjana i njezin muž nastavili su pratiti Petrov razvoj, redovito odlazeći na kontrole i fizioterapiju. Uz njihovu ljubav i podršku, Petar nije zaostajao u razvoju, a iako je motoriku počeo razvijati nešto kasnije, danas je pravi mali nemirko. Zdrav je, živahan i srećan, a njegova priča danas inspirira mnoge roditelje koji se suočavaju s teškim životnim okolnostima.
Mirjana sada, sedam godina kasnije, kada se sjetila tih dana borbe i nade, opet je posjetila odjel intenzivne njege na UKC-u Banja Luka. Tada je, na zidu, pročitala reči koje su joj davale snagu u najtežim trenucima: “Da li znaš da osmehom tvojim nada putuje telom mojim?” I, iako su suze opet navrle na oči, Mirjana je osjećala samo zahvalnost i ponos što je njezin sin preživio i danas je zdrav i pun života.
- “Petar je stena koja je pobedila nemoguće.” – kaže Mirjana, koja sada, zajedno sa svojom djecom, uživa u svakodnevnim radostima. Njegovo ime, koje znači „stena“, savršeno opisuje njegovu hrabrost i upornost, a danas je on živahan, sretan dečak koji je preživio zahvaljujući svojoj borbi, ali i nevjerojatnoj ljubavi i snazi svoje porodice.
Petrova priča podsjeća nas da nikad ne smijemo gubiti nadu, bez obzira na to koliko teški trenuci bili. “Ne gubite nadu. Verujte u svoje mrvice. Jer čuda se dešavaju, ja ih imam tri.” – poručuje Mirjana svim roditeljima koji se sada suočavaju s teškim izazovima. Bez obzira na to koliko je svijet u trenutku zasjenjen teškim situacijama, ljubav, snaga volje i vjera mogu stvoriti čudo, baš kao što je to bio slučaj za Petra
