– Za danas smo vam spremili dvije mini priče, a koje imaju zajedničku temu, a to je u stvari nacionalna pripadnost. Naime, na internet portalima se svakodnevno mogu pronaći razne priče i ispovijedi na ovu temu….
Porijeklom iz sela Merdane u Bosni, Jusuf je podijelio svoju životnu priču, uvjerljivu pripovijest koja ima potencijal poslužiti kao temelj za zadivljujući roman i moćna poruka vodilja za pojedince koji plove kroz život. Unatoč tome što je u mladosti imao prirodni talent za plivanje, odlučio je odustati od bavljenja njime zbog okolnosti u kojima se nalazio – radio je u obližnjoj tvornici i sam se brinuo za farmu, kako priča. Smješteno u blizini Busovače, Merdane je neobično selo pretežno naseljeno muslimanima. Ipak, u njihovoj zajednici živio je Srbin koji se neprimjetno uklopio u njihove živote, postavši sastavni dio priča koje su se prenosile generacijama.
Njegov narativ zauzima središnje mjesto, posebno tijekom burne ratne ere u Bosni, gdje su se veze susjedstva i bit čovječanstva suočili s najtežim iskušenjem. Jusuf se prisjeća jednog događaja koji se dogodio tijekom rata u Bosni. Priča kako je jedan Srbin bio angažiran na berbi rajčica i paprika kada je tragično pogođen iz snajpera. Zbog opasnih okolnosti nitko mu se nije usudio prići sve do mraka. Nakon što je pucnjava prestala, oprezno su prišli paloj osobi.
Da bi ispoštovali njegova vjerska uvjerenja, nazvali su ga pop pravoslavcem iz Zenice i po pravoslavnim običajima ga položili na počinak. Koristeći daske koje su sakupili, vješto su izradili škrinju i križ, držeći se običaja pravoslavne vjere bez obzira na vjersku pripadnost ili uvjerenja pojedinca. Njihov jedini fokus bio je ispraćaj pokojnika i iskazivanje počasti koju zaslužuju. U tom trenutku, razmatranja vjere ili nacionalnosti nisu imala nikakav značaj; ono što je uistinu bilo važno bila je zajednička ljudskost i empatija jednih prema drugima. Jusuf posjeduje radosno raspoloženje, skromnu prirodu i dobrodušnu dušu, što ga čini običnom, ali izvanrednom osobom. Nakon što je dobio posao, donio je odluku da svojim sestrama omogući obrazovanje koje su željele, prepoznajući da njihov otac nema sredstava da im priušti dovoljno obrazovanje.
Motivacija iza mojih postupaka nije bila samo moja sestra; obuhvatila je i budućnost njihove djece. Da su moje sestre odlučile biti samo domaćice, putanja života njihove djece bila bi drastično drugačija. Zahvaljujući mojoj podršci u njihovom školovanju, njihova su djeca završila fakultete. Ova spoznaja mi donosi neizmjernu radost i zadovoljstvo, jer znam da sam imao udjela u njihovom uspjehu.
BONUS PRIČA:
Sajino prebivalište se nalazi u Bosni, u neposrednoj blizini Ilijaša i nedaleko od grada Sarajeva. Odlučan zagovornik, ponosno izjavljuje svoju nepokolebljivu vjeru. Potječu iz različitog podrijetla, njegovi roditelji su zastupali različite vjerske tradicije – njegov otac je bio pravoslavac, dok je njegova majka prihvatila katoličanstvo. Još 1991. sam se izjasnio kao Jugoslaven i ostao neodlučan.
Religija nije imala nikakav značaj u mojoj obitelji, jer ni moji roditelji nisu bili katoličanstvo ni pravoslavlje. Umjesto toga, većinu svog života bio sam uglavnom okružen muslimanima. Od ranih godina u osnovnoj školi do vremena u srednjoj školi, bio sam upisan u razrede zajedno s muslimanskim učenicima. Prema njegovim riječima, nikada nije doživio nikakav oblik nelagode u ovom konkretnom okruženju. Do 1992. zvao sam se Milovan. Za to vrijeme stvorio sam čvrste veze s muslimanskom zajednicom i pružao pomoć kad god je to bilo potrebno. Zaista sam osjećao pripadnost s njima.
- Usred raspada Jugoslavije, izrazio je osjećaj odvojenosti, osjećajući se nepovezanim s bilo kojom skupinom, dok je istovremeno izražavao žaljenje zbog raspada i osjećaj ponosa na svoj jugoslavenski identitet. Još od 1992., unatoč tome što sam voljena, osjećala sam se kao Jugoslavenka, ali nitko se nije usudio baciti prijekorni pogled na mene. U tom roku postao je član stranke, popeo se na stranačku govornicu i dao sljedeću izjavu: Sve dok vrijeme i mjesto imaju sveto značenje, prisustvo muslimana će trajati. Nisam sklona birati vjerski, etnički ili nacionalni identitet; umjesto toga, želim zadržati svoj jugoslavenski identitet.
Njegov pokojni otac, kaže Sajo, nije se protivio ni Bošnjacima, ni pravoslavcima, ni katolicima. Čim sam izašao iz tog zatvorenog prostora, u meni se dogodila duboka transformacija. Tijekom gotovo tri decenije, niz transformativnih događaja je oblikovao moj identitet, od odbacivanja starog imena i usvajanja Safet od Milovana, do prihvaćanja suncem okupanog stila života, prelaska na islam i konačnog usvajanja prezimena Bosanac.
Prema njegovim riječima, on potvrđuje da je njegov izbor bio namjeran i da gaji duboku naklonost Bosna. Održavajući duboku vezu sa svojim pravoslavnim korijenima, uvijek se sjećam razgovora koje sam vodio sa svojim ocem, neka počiva u miru. Moji roditelji, porijeklom iz Crne Gore, donijeli su hrabru odluku da emigriraju, nastanivši se ispod veličanstvene planine Golije. Prema njegovim riječima, njegova je metoda uključivala promjenu imena i vjere, te odluke ostaje bez imalo grižnje savjesti.
