Stjepan Nemak (72) iz Hrvatske je dijabetičar koji je slijep na oba oka i do gležnjeva. Sve je počelo kada je, u zamjenu za brigu i pomoć, svoju imovinu prepisao na prijatelja od povjerenja.
Prema Denevniku, Stepan je tog čovjeka poznavao dugi niz godina i mislio je da će se pobrinuti za njega. Vjerovao mu je dovoljno da mu povjeri dio svog bogatstva. No, lagao je da je potpisao dokument kojim zapravo predaje sve što posjeduje – dvije kuće i desetke hektara zemlje. Na kraju je postao beskućnik, spavao je u kolibama, pa čak i u svom automobilu.
- Susjedi nisu mogli zanemariti njegovu nevolju i pružili su mu ruku pomoći. Prvo su ga odvezli u bolnicu, a zatim su mu pomogli da se smjesti u starački dom, gdje mu sada pružaju novčanu pomoć. Priča je stigla i do pravosudnih organa. Unatoč sudskoj presudi u Stepanovu korist, pravna bitka nije gotova.
– Obećao mi je da će me odvesti kod sebe u Dubravu, gdje ima poseban ulaz, stan s kupaonicom, a kuhat će mi njegova žena. Za vikend je rekao da idemo zajedno.” Na more s njegovom mamom, volio bih da mogu ići s njim”, rekao je Stepan za emisiju “Provjereno”.
Na žalost, Stepan nije živio u kući nego u kolibi. Živio je u maloj sobi bez tekuće vode i morao je donositi vodu s izvora. Ovaj šokantan slučaj pokazuje koliko su invalidi i starije osobe ranjive na zlostavljanje, pogotovo kada se nađu u ovisnoj situaciji koja bi im bila bolja nego kod kuće, gdje je sigurno prespavao u svom autu barem jednu noć. Znao je samo jahati i ono što si mu donio Tomislav Marjanovič, Stepanov prijatelj.
Slijep je i nepokretan. Sve se to dogodilo nakon što je nekretninu prepisao na prijatelja Sinišu S., koji mu je također obećao brigu o njemu.”Cijela moja imovina. Kompletna. Tu su šume, nekoliko gradilišta i livade”, tvrdi Stepan.Stepan je zbog dijabetesa izgubio vid i obje noge. Kako nije imao vlastite obitelji, tražio je među prijateljima nekoga tko bi se mogao brinuti o njemu.
- “Nakon što su mu amputirane noge i stopala, kad mu je razneseno jedno oko, kad je imao tri srčana udara. I plućnu emboliju, a ne bi mogao ni živjeti sam u krevetu da mu se udvaraš, tko bi Da ga vidim, netko ga juri 24 sata dnevno”, objasnio je Marjanović.Nitko od njegovih najbližih prijatelja ne bi mogao sam podnijeti ovu odgovornost.“Kada mi je Štef rekao da će Siniša preuzeti, laknulo mi je. Pomislio sam, hajde, on poznaje ovog tipa. Bio sam jednom sa Sinišom i on je imao dvokatnicu i trokatnicu. , nema problema”, dodao je Marjanović.
Sam Stepan ima puno povjerenje u čovjeka za kojeg kaže da ga poznaje dugi niz godina.”Poznajem ga dugo. S vremena na vrijeme dolazi kod mene i uvijek roštiljamo. Uvijek kod mene jede i pije. Smatram ga i prijateljem”, rekao je Stepan.Drugi prijatelj ispričao je: “Dok je bio u bolnici, telefonski se dogovorio sa Sinišom da će se on nastaviti brinuti o njemu i da će mu predati njegovu imovinu.”
Prema riječima Stefana, dogovoreno je da će on dio zemljišta i kuće prenijeti darovnim ugovorom na Sinišu, a zauzvrat će on preuzeti punu brigu o njima.”Prvi put smo se sreli kad smo potpisali ugovor u kafiću. Siniša je dogovorio kod javnog bilježnika i sve. Dakle, sve je bilo spremno i sve je dogovoreno”, rekla je Brazin.
Prema dogovoru, Dražen i Tomislav odvest će Stepana do službenika u Zaprešić, gdje će on u automobilu potpisati ugovor.”Nitko mu nije pročitao ugovor. Rekao je Siniši da ga je upravo potpisao i da će se o svemu usmeno dogovoriti”, rekao je Bražin.”Nisam mogao izaći iz auta, ali sam sve potpisao u autu. Ništa nije pročitano, nije bilo ni notara, ali je bio pomoćnik. Samo su mi dali dokumente i ja sam ih potpisao”, Stepan prisjetio se.
- “Samo su me uhvatili za ruku i rekli gdje da potpišem i ja sam potpisao. Nisam znao da je svu imovinu prepisao na svoje ime”, dodao je.Jer prema Stjepanovim riječima, ugovor je samo za dio njegovog zemljišta koje se prostire na 100 hektara.– Čak sam ga zamolio da mi zadrži cijelo imanje. On je to iskoristio i sve napisao na sebe”, rekao je Stepan.
“Čak je i Tomislav u kafiću inzistirao da se stavi klauzula o doživotnom uzdržavanju. Onda je rekao Siniši – ne, nema potrebe, mi smo prijatelji. Sve smo se dogovorili, ne možeš ti ništa”, tvrdi Brazin.No, može li slijepa osoba potpisati ugovor jer ga sama ne zna pročitati. Odvjetnica Sunčica Lončar istaknula je kako javni bilježnici imaju svoj način rada, pogotovo slijepe osobe, a ugovor se sklapa na temelju radnji javnog bilježnika.
- “Bilježnik može sklopiti ugovor u obliku isprave.” Tada je, s obzirom na svoje profesionalno opredjeljenje i profesionalnu etiku, dužan izaći u susret stranci i jasno joj objasniti o čemu se radi. Ugovor ima svoju formu, u obliku određene vrste dodatnih troškova oko uvezivanja i predaje strancu, ali to jamči razinu sigurnosti i smanjuje mogućnost prijevare”, pojasnila je.
“Ako je takav ugovor potpisan u formi javnobilježničkog akta, ne može se potpisati na ovaj način”, dodala je.Provjerena ekipa kontaktirala je spomenute javne bilježnike u Zaprešiću, no oni nisu željeli davati izjave, kao ni Siniša S..
Nakon potpisivanja ugovora Siniša je smjestio Stepana u staru drvenu kuću koja je više ličila na kolibu.”Već se osjećam loše jer cijeli dan nisam popio čašu vode ili ništa jer mi nitko ne dolazi. Ne mogu naći telefon jer sam slijep da mogu nekoga nazvati. Dođi. Ili Dražena ili bilo koga od mojih rođaka, nisam mogao naći ni telefon i nisam mogao ustati iz kreveta jer sam bio dijabetičar i pao sam dva puta taj dan prema kome
